45 godina za ubicu „slijepog od ljubavi“

Ženska mreža Bosne i Hercegovine pozdravlja izricanje maksimalne kazne od 45 godina dugotrajnog zatvora za ubistvo Aldine Jahić. Očekujemo da ova presuda bude jasna i nedvosmislena poruka da rodno zasnovano nasilje, prijetnje, proganjanje i ubistvo žena ne mogu biti tretirani kao privatni sukobi, incidenti ili zločini iz afekta. Izricanje najstrože zakonom propisane kazne predstavlja važan korak u prepoznavanju težine femicida i odgovornosti počinilaca, ali pravda za ubijene žene ne može se mjeriti samo visinom kazne. Ona mora podrazumijevati i odgovornost institucija koje su dužne prepoznati nasilje i zaštititi žene prije nego što bude prekasno.

Presuda za ubistvo Aldine Jahić mora biti prekretnica u borbi protiv femicida – zakoni moraju značiti stvarnu zaštitu žena u svakodnevnom životu.

Ovaj sudski postupak ima poseban značaj jer predstavlja prvi predmet u Federaciji Bosne i Hercegovine u kojem je potvrđena optužnica za krivično djelo teškog ubistva ženske osobe, odnosno rodno zasnovanog ubistva, prema novoj odredbi člana 166a Krivičnog zakona FBiH. Zato će ova presuda biti važna ne samo za porodicu i prijatelje Aldine Jahić nego i za buduću sudsku praksu i način na koji će institucije tretirati femicid u Bosni i Hercegovini.

Imati zakon nije isto što i osigurati zaštitu.

Iako Federacija BiH danas ima unaprijeđen zakonodavni okvir, uključujući Zakon o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama, žene koje prijavljuju nasilje i dalje se suočavaju sa zatvorenim vratima institucija. Njihova sigurnost često zavisi od toga u kojoj policijskoj stanici ili odjelu kriminalističke policije prijavljuju nasilje, na koju osobu nailaze, koliko ozbiljno će njihove prijave i strahovi biti shvaćeni i hoće li neko prepoznati rizik kojem su izložene.

Dodatni problem predstavlja neujednačeno postupanje tužilaštava i sudova. Slične situacije, prijetnje i obrasci nasilja ne dobijaju uvijek isti institucionalni odgovor. Ono što bi u jednom slučaju trebalo biti prepoznato kao ozbiljan indikator opasnosti, u drugom se relativizira, umanjuje ili ne dobija odgovarajući pravni epilog. Takva praksa stvara nejednakost u zaštiti žena i šalje opasnu poruku da njihova sigurnost zavisi od mjesta u kojem žive, institucije kojoj se obraćaju ili pojedinaca koji odlučuju o njihovoj sudbini.

Život i sigurnost žena ne smiju zavisiti od dobre volje pojedinih službenika u institucijama zaštite. Njihova zaštita mora biti zakonska obaveza, a postupanje institucija profesionalno, pravovremeno, odgovorno i ujednačeno.

Muško nasilje se toleriše, a ženama se i dalje sugeriše da budu pokorne, da se „saberu“ i da „zadovolje muža“. To znamo jer razgovaramo sa ženama koje žive u nasilnim odnosima i znamo kakve poruke dobijaju od odgovornih osoba u institucijama. Znamo i da u institucijama rade časne i profesionalne osobe koje žele i nastoje pomoći ženama, ali da njihove mogućnosti često ograničavaju nedostatak sistemske podrške, neusklađene prakse i izostanak političkog određivanja ovog pitanja kao prioriteta.

Ne možemo prihvatiti da se nakon svakog femicida uglavnom govori o propustima, a da se između dva ubistva ništa suštinski ne promijeni. Ne možemo prihvatiti da žene moraju više puta prijavljivati nasilje, dokazivati vlastiti strah i čekati da se prijetnje ostvare kako bi institucije reagovale.

Zbog toga Ženska mreža BiH ponovo zahtijeva:

Dosljednu i jednaku primjenu zakona u svim policijskim upravama, tužilaštvima i sudovima, uz obavezu ozbiljnog razmatranja svake prijave nasilja, prijetnji i proganjanja.

Obaveznu i kvalitetnu procjenu rizika u svakom slučaju prijavljenog nasilja, posebno kada postoje prijetnje smrću, prethodno nasilje, proganjanje, pristup oružju ili pokušaji prekida partnerskog odnosa.

Efikasnu primjenu i nadzor zaštitnih mjera, uključujući elektronski nadzor nad poštovanjem zabrane približavanja, kako bi zaštita žena bila stvarna, a ne samo formalna.

Odgovornost institucija i pojedinaca za nepostupanje, zanemarivanje prijava, propuste u procjeni rizika i neprovođenje zakonom propisanih mjera zaštite.

Hitno usvajanje i provođenje svih potrebnih podzakonskih akata, osiguravanje finansijskih, kadrovskih i tehničkih kapaciteta te kontinuiranu edukaciju policijskih službenika, tužilaca, sudija i drugih stručnih osoba koje rade sa ženama koje su preživjele nasilje.

Uspostavljanje jedinstvenih standarda postupanja i međuinstitucionalne saradnje, kako bi svaka žena, bez obzira na mjesto stanovanja, imala jednako pravo na sigurnost, zaštitu i pravdu.

Presuda za ubistvo Aldine Jahić mora biti više od sudskog epiloga jednog strašnog zločina. Ovakva presuda predstavlja društveni stav da se femicid ne smije relativizirati, opravdavati niti odvajati od šireg konteksta nasilja nad ženama.

Ne tražimo samo stroge kazne nakon što žene budu ubijene. Tražimo sistem koji će ih zaštititi dok su žive. Tražimo institucije koje će vjerovati ženama, prepoznati opasnost i reagovati prije nego što bude prekasno.

Nijedna žena više ne smije biti prepuštena sistemu i društvu koje reaguje tek nakon što bude ubijena.