Imam doktorat iz imunologije, s posebnim fokusom na adaptivni imunitet. Meni lično ova predhodna rečenica zvuči užasno, odbojno i podsjeća me na sve one ljude koje ne volim, međutim za potrebe ovog teksta je to bitno naglasiti. Svakako to ne znači da znam sve o ljudskom organizmu. Daleko od toga. Daleko da ne može biti dalje. Ali postoji jedna stvar koja me svake godine, s dolaskom jeseni i zime, uspije iznervirati do te mjere da poželim napustiti nauku i zapalit diplomu. Riječ je o famoznom „padu imuniteta“. Počinje negdje u oktobru, a kulminira dolaskom prvih slučajeva gripe. Ljudi su umorni, kašlju, kišu, boli ih sve, neko je imao temperaturu tri dana, neko se probudio s bolnim grlom i već je dijagnoza postavljena. Pao imunitet! Gdje je pao, gdje je otišao niko ne zna ali je bitno da je pao.
I tako, iz godine u godinu, kao da se radi o nekom sezonskom fenomenu u kojem naš imunološki sistem, iscrpljen vjerovatno ljetnim odmorom ili SFF-om , jednostavno podnese ostavku čim temperatura padne ispod deset stepeni. Da se razumijemo, ne smeta meni što ljudi ne poznaju imunologiju. Nije ni potrebno da svi znaju kako funkcionišu limfociti, antigen-prezentirajuće ćelije, citokini, klonalna ekspanzija ili diferencijacija memorijskih ćelija. Svako ima svoj posao. Mene, međutim, izluđuje ideja da se osjećaj bolesti, odnosno prisustvo simptoma, automatski poistovjećuje sa slabim imunološkim sistemom. Još više me nervira što se ta ideja ne zaustavlja na random razgovorima uz sok, nego je postala temelj čitave industrije proizvoda koji obećavaju da će nam „ojačati imunitet“.
Ja želilm iskoristit ovaj tekst da svi skupa pokušamo razumjeti koliko je ta logika zapravo besmislena.
Prvo, naš imunološki sistem nije baterija na mobitelu. Ne postoji neki indikator koji pokazuje da smo danas na 23 posto imuniteta, pa da kupimo određeni preparat, popijemo nekoliko kapsula i sutra se probudimo na 87 posto. Ne postoji ni neki imunološki biceps koji možemo napumpati tako što ćemo uzeti dovoljno vitamina, cinka i preparata čije reklame obično uključuju zelene listove tropskih biljaka i ljude koji izgledaju kao da nikada nisu imali proljev. Imunološki sistem je izuzetno kompleksna mreža ćelija, tkiva, organa i molekularnih mehanizama čiji je zadatak mnogo širi od pukog ubijanja virusa i bakterija. On mora prepoznati potencijalnu opasnost, razlikovati vlastito od stranog, odlučiti kada treba reagovati, koliko snažno reagovati i, što je jednako važno, kada prestati reagovati.
Imamo, pojednostavljeno govoreći, dvije velike funkcionalne komponente imunološke odbrane. Urođeni i adaptivni imunitet. Urođeni je prva linija odbrane. To su fizičke i hemijske barijere i neke vrste ćelija koje izbacuju i napdaju sve od trna u prstu do glista. Sline, kihanje, kašaljanje vam dolaze od toga. S druge strane, adaptivni imunitet je nešto sasvim drugo. On se zasniva na specifičnom prepoznavanju antigena. Sta je antigen nije ni važno, važno je da to zamislite kao nesto maksuz za taj virus ili bakteriju. Odbrana ali sa posvetom.
Kada se zarazimo gripom, recimo, naše tijelo ne sjedi bespomoćno i čeka da mu neko da kutiju vitamina C. Aktiviraju se brojni mehanizmi urođenog imuniteta, aktiviraju se limfociti (znate za njih sa nalaza) koji učestvuju u kontroli zaraženih ćelija.
I šta mi za to vrijeme osjećamo?
Temperaturu. Glavobolju. Bolove u mišićima. Umor. Gubitak apetita. Malaksalost. Potrebu da ležimo u krevetu i da nas niko ne smara. Dobar dio tih simptoma nije direktna posljedica djelovanja virusa, nego i posljedica našeg vlastitog imunološkog odgovora. Upalni medijatori komuniciraju s nervnim sistemom i mijenjaju naše ponašanje. Tijelo nam praktično šalje poruku da prestanemo trošiti energiju na bespotrebne aktivnosti i usmjerimo resurse prema odbrani i oporavku. Drugim riječima, kada imate temperaturu i osjećate se kao da vas je pregazio kamion, dio razloga zbog kojih se tako osjećate jeste upravo to što vaš imunološki sistem radi. Naravno, nije svaka temperatura dokaz dobrog imunološkog odgovora, niti su svi simptomi posljedica imunološke aktivnosti ali upravo je to poenta. Odnos između imunološkog odgovora i simptoma mnogo je složeniji nego što nam dopušta banalna podjela na jak i slab imunitet.
I tu bih volio da zastanemo.
Moguće je imati asimptomatsku infekciju, blagu infekciju, tešku infekciju ili infekciju praćenu vrlo snažnim upalnim odgovorom. Klinička slika zavisi od patogena, doze izloženosti, prethodnog imuniteta, individualnih karakteristika vas i čitavog niza drugih faktora. Odsustvo simptoma nije dokaz odličnog imuniteta, kao što njihovo prisustvo nije automatski dokaz njegovog nedostatka. Ha ja.
Ali pokušajte to objasniti industriji koja prodaje „immunity boosters“.
Čim počne sezona gripe odjednom svi imaju nešto što „jača imunitet“. Kapsule, sirupi, praškovi, biljni ekstrakti, kombinacije vitamina i minerala. Onda ide standardna reklama. “Ojačajte svoj imunitet, zaštitite se od virusa, budite spremni za sezonu prehlada”
šta tačno jačamo? Koju komponentu imunološkog sistema? Kojim mehanizmom? Na osnovu kojeg funkcionalnog pokazatelja? I, najvažnije, kako znate da je ta promjena klinički korisna? Jer povećati neku imunološku aktivnost nije isto što i poboljšati zaštitu od infekcije.
Da se razumijemo, vitamini i minerali jesu važni za normalno funkcionisanje imunološkog sistema. Nedostatak vitamina D, cinka, željeza ili drugih mikronutrijenata može negativno utjecati na određene imunološke funkcije. Ako imate deficit, njegovo korigovanje ima smisla. Niko ozbiljan to ne osporava. Ali postoji ogromna razlika između ispravljanja deficita i uzimanja dodatnih količina nečega što već imate dovoljno, u nadi da će vaš organizam od toga postati imunološka verzija specijalnih jedinica. Ako nemate deficit, dodatna količina vitamina ne znači nikakvu dodatnu zaštitu. Organizam nije kanta u koju samo dolijevate pa očekujete da će se performanse proporcionalno povećavati.
Ali najluđe mi je kada se sve ovo čuje iz usta zdravstvenih radnika. Ne očekujem da svaki ljekar bude imunolog. Niti da svaki zdravstveni radnik poznaje detalje signalizacije limfocita, komplementa ili razlike između različitih subpopulacija T ćelija. Medicina je ogromna disciplina i niko ne može znati sve. Ali očekujem barem elementarno razumijevanje onoga o čemu se govori. A kada od medicinskog profesionalca čujem da neko ima „slab imunitet“ jer je tri puta ove zime imao prehladu, onda se moram zapitati šta se dogodilo s našom sposobnošću da razlikujemo klinički pojam od kolokvijalne fraze. Ponekad imam utisak da smo toliko navikli koristiti imunološki sistem kao neku misterioznu crnu kutiju da više niko ne osjeća potrebu objasniti šta se u toj kutiji zapravo događa. Pacijent kihne, imunitet. Pacijent je umoran, imunitet. Pacijent se razboli, slab imunitet. Pacijent se ne razboli, jak imunitet. Savršeno! Top!
I da se vratimo sezoni gripe.
Ipak, postoji nekoliko stvari koje zaista imaju smisla ako želimo sačuvati zdravlje. Vakcinacija protiv gripe za one kojima se preporučuje i koji žele smanjiti rizik od bolesti i njenih komplikacija. I, možda najvažnije, malo odgovornosti prema drugim ljudima kada smo bolesni. Ne mora se baš svaki sastanak održati, niti svaki posao završiti tako što ćemo kolegama ostaviti svoj respiratorni virološki potpis. Znam, znam. Na Balkanu je odlazak na posao s temperaturom od 38 stepeni ponekad dokaz radne etike. Ako još uspijete održati sastanak, popiti tri kafe i zaraziti pola kancelarije, mogli biste dobiti i priznanje za uposlenika mjeseca.
Ono što me, na kraju, najviše nervira u cijeloj priči jeste činjenica da je imunološki sistem zapravo mnogo, mnogo,mnogo zanimljiviji od onoga što mu marketing pripisuje.
Zato, kada ove zime čujete da je nekome „pao imunitet“, slobodno pitajte koji dio i koliko?