Odlučio je da pretrči sve prepreke, i uz pomoć kolege Srđana
Jakovljevića, uveliko se priprema za 4. Banjalučki m:tel polumaraton.
„Trčao sam još kao dijete, uvijek sam volio sport i igru, a trčanje
mi je omogućavalo i jedno i drugo. Zbog izvijesnih okolnosti koje su mi
se dogodile, jedno vrijeme nisam trčao, ali posljednjih nekoliko godina
sam razmišljao kako i na koji način da nastavim da trčim. Na prijedlog
prijatelja, odlučio sam da se pripremam da bih mogao da istrčim
Banjalučki polumaraton“, rekao nam je Dragojević nakon „Banjalučke trkačke lige“ koja je nedavno održana u Banjaluci.
Suprug i otac dvoje djece, koji trenutno živi u Čelincu, ističe da je
trčanje ispunilo njegov život na poseban način, ali da ga još više
raduju izazovi u budućnosti, jer je tek skoro ponovo počeo da trči.
Naglašava da je Banjalučki polumaraton
jedna od najboljih sportskih manifestacija koje se održavaju u našem
gradu: „Najviše me motiviše mogućnost da pokažem svim ljudima da ništa
nije nemoguće, ako to dovoljno želiš“.
Kako kaže, najveća podrška mu je porodica, kao i prijatelj koji trči sa njim.
„Podržavaju me i prijatelji iz atletskog kluba invalida ‘Vrbas’,
atletskog kluba ‘Banjaluka’, članovi Gradske organizacije slijepih i
slabovidnih lica Banja Luka, ali i svi oni koje sam upoznao za vrijeme
priprema“, ističe Dragojević.
Za kraj našeg razgovora, kroz smijeh, je poslao poruku trkačima 4.
Banjalučkog m:tel polumaratona: „Samo malo sporije da stignem prvi!“.