Brojne velike investicije koje su vlasti Republike Srpske godinama predstavljale kao ključne za razvoj, energetsku stabilnost i privredni preporod i dalje nisu realizovane. Aerodrom u Trebinju, hidroenergetski projekti „Gornji Horizonti“ i „Gornja Drina“, istraživanje nafte i gasa te pokušaj revitalizacije Fabrike glinice „Birač“ vezani su za milijarde maraka javnog novca, kredita, koncesija i najava.
Umjesto završenih projekata, bilans u pojedinim slučajevima čine tehnička dokumentacija, pripremni radovi, povećanja kapitala, koncesije, nova zaduženja i dugotrajni sudski sporovi, piše CIN
„Birač“ – privatizacija koja je završila u stečaju
Jedan od najpoznatijih primjera je Fabrika glinice „Birač“ iz Zvornika. Litvanska grupacija „Ukio Banko Investicine Grupe“ pojavila se u BiH kao konsultant Vlade RS u procesu privatizacije, da bi potom postala kupac fabrike.
Iako su postojala upozorenja stručne javnosti, „Birač“ je na kraju prodat za šest miliona KM. Nakon toga formiran je čitav niz povezanih društava, dok je veliki dio poslovanja preusmjeren preko firmi poput „Balkala“.
Prema studiji Transparency Internationala BiH, slučaj „Birač“ predstavlja primjer „zarobljene države“, a procijenjena ekonomska šteta iznosila je oko 3,4 milijarde KM.
Istovremeno, Investiciono-razvojna banka RS odobravala je milionske kredite povezanim kompanijama. Dio tih kredita nikada nije vraćen, a zbog jednog od slučajeva kreditiranja „Energolinije“ vođen je i postupak protiv nekadašnjeg premijera RS Aleksandra Džombića.
Nakon godina stečaja, većinu potraživanja otkupio je „Pavgord“, čime je njegov vlasnik Gordan Pavlović postao vlasnik nekadašnjeg zvorničkog industrijskog giganta.
„Gornji Horizonti“: 370 miliona KM kredita, a hidroelektrana još nije završena
Među najvećim energetskim projektima nalazi se sistem „Gornji Horizonti“, u okviru kojeg su planirane hidroelektrane „Dabar“, „Nevesinje“ i „Bileća“.
Samo za HE „Dabar“ ranije je procijenjena vrijednost projekta na oko 661 milion KM, dok je rok za završetak bio 2020. godina.
Umjesto toga, vlast RS se 2021. godine zadužila kod kineske banke CEXIM za 370 miliona KM, uz rok otplate od 20 godina.
Za potrebe projekta izgrađen je kanal kroz Fatničko polje dug oko 12 kilometara, dok su ekološke organizacije godinama upozoravale na moguće posljedice po kraška polja i vodni sistem Hercegovine.
Dodatni problem predstavljaju i pravni sporovi. Osnovni sud u Banjoj Luci 2024. godine poništio je jedno od odobrenja za gradnju, nakon čega je postupak ponovljen.
Tako je projekat koji je godinama predstavljan kao osnova energetske stabilnosti Hercegovine ostao između kredita, koncesija, građevinskih radova i sudskih postupaka.
„Gornja Drina“: milijarda na papiru, pripremni radovi na terenu
Slična priča prati i projekat „Gornja Drina“, koji obuhvata hidroelektrane „Buk Bijela“, „Foča“ i „Paunci“.
Ukupna vrijednost investicije procjenjivana je na 861,5 miliona KM. Koncesioni ugovor za „Buk Bijelu“ potpisan je 2016. godine, uz rok završetka 2023. godine.
Za HE „Foča“ i „Paunci“ koncesije su potpisane 2019. godine, a rok za realizaciju bio je 2025.
U projekat se 2020. uključila i Srbija preko „Elektroprivrede Srbije“, koja je postala većinski vlasnik koncesionog preduzeća HES „Gornja Drina“ sa 51 odsto udjela.
Kapital ovog preduzeća u augustu 2026. godine iznosio je oko 82,6 miliona KM, ali se na terenu, prema navedenim podacima, i dalje vide uglavnom pripremni radovi.
Drugim riječima, rokovi su prošli, milioni su uloženi, ali proizvodnje električne energije nema.
Nafta i gas: najavljena investicija od 345 miliona KM
Velike najave pratila su i istraživanja nafte i gasa u Republici Srpskoj.
„Naftna industrija Srbije“ i ruski „Njeftegazinkor“ 2010. godine osnovali su „Jadran-Naftagas“, a kompanija je naredne godine dobila koncesiju na 28 godina za istraživanje i korištenje nafte i gasa na području Majevice, Motajice i Istočne Hercegovine.
Vrijednost najavljene investicije iznosila je 345 miliona KM.
Već 2012. godine u geološka istraživanja uloženo je 19,5 miliona KM. Međutim, prema zvaničnim podacima, pronađene količine nafte nisu bile dovoljne za komercijalno isplativu proizvodnju.
Velika energetska najava tako nije prerasla u novu naftnu industriju Republike Srpske.
Aerodrom Trebinje – od 2008. do danas
Posebno dugovječna je priča o aerodromu u Trebinju.
Još 2008. godine osnovano je JP „Aerodrom Trebinje“ sa početnim kapitalom od 50.000 KM. Do 2013. godine iz budžeta je za njegovo funkcionisanje izdvojeno oko milion KM.
Godinama kasnije projekat je ponovo aktiviran, a Srbija je preko „Aerodroma Srbije“ formirala društvo „Aerodrom Trebinje“. Promijenjena je lokacija, planirana pista dužine 3,5 kilometra i počela priprema dokumentacije.
Osnivački kapital je do 2025. povećan na oko 4,6 miliona KM, dok je vrijednost izgradnje procijenjena na približno 390 miliona KM.
Ipak, na lokaciji udaljenoj petnaestak kilometara od Trebinja, prema navedenim informacijama, još nema konkretnih radova koji bi pokazali da je aerodrom blizu završetka.
Milijarde najava, ali gdje su rezultati?
Prema podacima Centra za istraživačko novinarstvo, među 20 stranih investicija u Republici Srpskoj koje su analizirane nalaze se projekti ukupne najavljene vrijednosti od najmanje 10,6 milijardi KM, čija je realizacija kasnila godinama ili još nije završena.
Problem nije samo u tome što veliki projekti nisu završeni. Mnogo ozbiljnije pitanje jeste koliko su građane koštale godine čekanja, krediti, koncesije, povećanja kapitala, tehnička dokumentacija i izgubljeni arbitražni sporovi.
Prema navedenim podacima, Vlada RS je u pojedinim slučajevima čak otkupljivala koncesije javnim novcem, dok su dva izgubljena arbitražna spora zbog raskida ugovora ili neispunjenih obaveza građane koštala oko 125 miliona KM.
Obrazac koji se ponavlja jeste isti: velika investicija najavi se kao razvojna prekretnica, potpišu se ugovori, osnuju preduzeća, povećava kapital, uzimaju krediti i priprema dokumentacija – a godine prolaze bez konačnog rezultata.
Milijarde maraka tako su godinama vezane za projekte koji su građanima obećavali fabrike, aerodrome, hidroelektrane i energetsku samostalnost, dok je stvarni bilans često ostajao mnogo skromniji – papiri, dugovi i neispunjeni rokovi.