Zašto svaki čovjek treba da izađe na izbore, posebno mlad čovjek?
Izlaskom na izbore pokazujemo odgovornost i obavezu prema društvu. Ako nemamo odgovornost i obavezu, kako da kasnije tražimo neka prava? Izborni proces je zapravo jedina prava mogućnost da kao šira zajednica izrazimo svoje mišljenje. Sve ono što kasnije dolazi, nakon izbora, svodi se na zagovaranje pojedinačnih ili interesa manjih grupa. Zato je jako bitno da pažljivo izaberemo programe i, naravno, dobre i sposobne ljude. Ovaj izborni sistem nam to u dobroj mjeri omogućava. Ako ne možemo pronaći dobar program i dobru osobu, za koju bi smo glasali, onda možemo u znak protesta da napišemo neku poruku na glasačkom listiću. Ako bi bilo bar 5% takvih listića oni koji se bore za glasove bi sigurno drugačije postupali.
Društevno si aktivna osoba, prepoznaješ li potrebu i neophodnost izlaska posebno na lokalne izbore?
Lokalnim izborima uvijek pristupam sa posebnom pažnjom, jer se na njima biraju ljudi koji odlučuju o većini stvari sa kojima se svakodnevno susrećem, kao pojedinac ili kao predsjednik jedne omladinske organizacije, pa mi je zato veoma bitno da budem dio tog procesa. Idem na gotovo sve skupove političkih stranaka i nezavisnih kandidata. Sa mnogima od njih razgovaram i pažljivo slušam šta mi nude i na osnovu svega toga pokuašavam da donesem sud koliko čvrsto stoje iza svojih stavova. Jednostavno, u njima tražim ljude koji su spremni da podrže rješavanje problema teško oboljelih osoba i među njima tražim ljude koji će da rade na zadovoljenju osnovnih životnih potreba, kako bi se smanjilo siromaštvo i zaustavilo raseljavanje stanovništva.
U tom svjetlu, koliko lokalna zajednica može pomoći pojedincu ukoliko on zatraži pomoć od nje?
Ona sigurno može dosta da pomogne građanima. Siromašnom đaku da kupi knjige, osigura smještaj tokom školovanja ili plati put. Nekom ko je bolestan, ko treba na skupo liječenje, može da pokrije te troškove. Znamo da za te neke troškove liječenja Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite ne izdvaja novac i tu je veliki značaj lokalne zajednice. Uloga lokalne zajednice je značajna u smanjenju siromaštva i njihova je obaveza da kreiraju kvalitetne programe koji će pomoći stanovništvu u pokretanju porodičnog posla. No da bismo to postigli, moramo i nakon izbora biti aktivni i vršiti pritisak na vlast, kako sva ta obećanja koja čujemo ne bi ostala puke riječi.
Može li isti taj pojedinac da sankcioniše ili da nagradi vlast na lokalu u skladu da njenim djelovanjem?
Naravno da može, ali da bismo uticali na to moramo biti spremni da se angažujemo i kažemo svoje mišljenje, a prije svega se moramo dobro informisati, kako bismo donijeli pravedan sud. Jako je poželjno da javno izrazimo svoj stav o bitnim pitanjima i sve te stavove treba da pravilno kanališemo ka vlastima. To zaista ima efekta.
Kako komentarišeš apatiju kod velikog broja mladih ljudi, kada su izbori u pitanju i može li im se to osvetiti?
To je razočarenje prema društvu i zajednici koje mladi dobijaju u nasljeđe od porodice. S obzirom na to šta nam se sve dešavalo i na činjenicu da su predstavnici vlasti često zloupotrebljavali građane za lične interese, takav stav ni malo ne čudi. Bitno je još napomenuti da mladi ljudi ne vide svoju perspektivu na ovim prostorima i da zbog toga ne žele učestvovati u kreiranju bilo kakvih društvenih vrijednosti. Sami izbori su za njih nešto apstraktno, pa je zato jako bitno da se kroz obrazovni sistem stvaraju drugačije navike, gdje ćemo ih od malih nogu usmjeravati da budu društveno osviješteni.
Koliko čovjek mora ili može biti pragmatičan kad izađe na glasačko mjesto?
Može. Posebno na lokalnim izborima, jer već dobro poznajemo nekolicinu predloženih kandidata, pa možemo da donesemo odluku o tome da li je baš ta osoba spremna i sposobna da doprinese pozitivnim promjenama u zajednici. To je malo teže kada su u pitanju opšti izbori, pošto je mogućnost manipulacije veća, gdje se istorijske, vjerske i druge razlike zloupotrebljavaju u svrhu jeftine politike.
Da li, uslovno rečeno manje zajednice, manja mjesta mogu bolje prepoznati, anticipirati i korigovati vlast na lokalu?
Manje zajednice imaju veće mogućnosti za tako nešto, ali i manje mogućnosti da im se riješe neki bitniji problemi, jer su po pravilu manje zajednice siromašne i mnogo više zavise od Vladinih programa. No svakako imaju određene prednosti i to treba da iskoriste da bi se izborili za poštovanje čovjeka-pojedinca.
Kako ocjenjuješ dosadašnji rad vlasti u Mrkonjić Gradu, posebno njen odnos prema osobama, kako se to voli ružno reći, sa posebnim potrebama?
Njihov rad se kreće između dvije krajnosti, dobre i loše, ali je činjenica da se radilo i to je dobro, jer se može povući paralela sa prethodnim vlastima koje gotovo ništa nisu uradile. Pozitivne stvari koje bih istakao su iz programa kapitalnih investicija, kroz koju su sanirane i opremljene osnovne i srednje škole, prošireni kapaciteti vrtića, obnovljeni i izgrađeni putevi i vodovodne mreže, te u te pozitivne aspekte posebno moram uvrstiti izgradnju sportske dvorane i obnavljanje zapaljenog kulturnog centra.
Ono što je loše jeste činjenica da su neki od kapitalnih projekata bili nepotrebni, jer su puno koštali, a to je npr. projekat izgradnje trga. Ima još par takvih primjera. To je za jednu malu opštinu poput Mrkonjić Grada veliko opterećenje i zbog toga su velika zaduženja iste. To su sve dugovi koji idu na račun nas građana i to će neko morati da vrati. Ako znamo da je situacija u privredi jako loša, posebno u manjim mjestima, onda je to veliki problem i zbog toga najviše trpe socijalno ugroženi slojevi stanovnišva. Tu onda dolazimo do pitanja invalida, teško oboljelih i starih osoba, koje imaju određene benificije, jer je naša Opština usvojila Odluku o proširenim pravima iz oblasti socijalne zaštite, što pozdravljam, ali to nije ni izbliza dovoljno da bi se pomoglo najugroženijima.
Kao odgovor, kada tražim da se više uključe u rješavanje socijalnih problema, dobijem izjavu da nema dovoljno novca i da je Opština u dugovima. A onda, sa druge strane vidim da se ogroman novac izdvaja za profesionalni sport i za plate zaposlenih u opštinskoj administraciji, pa me duša zaboli jer znam da neki ljudi nemaju za hranu ili lijekove. Posebno mi smeta što najbolji ljudi, kojih ima u vladajućoj koaliciji, nisu na najodgovornijim funkcijama. Na te funkcije se najčešće guraju podobni ili najuporniji. To je velika šteta, jer na taj način svi gubimo, te se to, prije ili kasnije, obije o glavu i samim vlastima. To je nešto što se mora promijeniti.
Hipotetički, šta bi prvo promijenio u radu lokalnih vlasti u Mrkonjić Gradu?
Ono što bih ja uradio jeste da se napravi jednostavniji sistem upravljanja i kontrole, kako bi se smanjio broj zaposlenih u javnoj administraciji, a ti koji bi ostali da rade bi bili najkvaliteniji ljudi. Sve to bi pratila jasna strategija za razvoj i privlačenje ljudskog kapitala, kako bi imali malu i efikasnu administraciju, jer ljudi i znanje su najveći potencijal. Jednom je jedan veliki političar i mislilac rekao: “Ima zemalja koje imaju: dijamante, zlato i energiju, pa su siromašne. Zato što ljudi nisu sposobni da to koriste. Ima zemalja koje nemaju ništa, pa su bogate. Zato što su ljudi sposobni da se dobro organizuju.” Znači u principu je sve do ljudi.
Na, kraju, logično pitanje, šta očekuješ od nove vlasti, posebno kad su u pitanju određene društvene grupe i mladi ljudi?
Prvo očekujem da glasači izaberu najbolje ljude, koji se nalaze na listama pojedinih stranaka, jer u mnogim strankama prepoznajem kvalitetne kandidate. A, od tih ljudi očekujem socijalnu pravdu. Da najugroženiji budu prioritet i da se naprave i realizuju projekti koji će smanjiti nezaposlenost, privući investicije i povećati rast plata. To nije nemoguća misija, kako u ovom trenutku izgleda, pošto Mrkonjić Grad ima prirodne i ljudske resurse za bolje sutra.
Aleksandar Hršum: Da li je bolje biti glasač ili kriminalac?
Mirna Savić Banjac: Promjena je neophodna