Starenje nije nužno neizbježno – ono je proces na koji možemo uticati.
To je jedna od ključnih poruka dr. Davida Sinclaira, genetičara s Harvarda i jednog od najpoznatijih istraživača dugovječnosti.
U opsežnom razgovoru s dr. Andrewom Hubermanom u podcastu Huberman Lab, Sinclair govori o nauci koja stoji iza njegovog pogleda na starenje i objašnjava zašto smatra da ono nije samo prirodna posljedica života, već proces koji bi medicina jednog dana mogla značajno usporiti.
Zašto Sinclair smatra da je starenje bolest?
Uobičajeno je mišljenje da je starenje neizbježan biološki proces. Sinclair, međutim, smatra da ga možemo posmatrati kao bolest – postepeni gubitak funkcije organizma koji na kraju dovodi do različitih bolesti i smrti.
Prema njegovoj teoriji, starenje je jedan od glavnih uzroka brojnih hroničnih bolesti, uključujući bolesti srca, neurodegenerativne bolesti i rak.
Njegova istraživanja posebno se fokusiraju na ono što se događa unutar naših ćelija kako starimo.
Epigenom – „kontrolni sistem“ starenja
U središtu Sinclaireve teorije nalazi se epigenom – sistem koji određuje koji će geni u određenoj ćeliji biti aktivni, a koji ne.
Naš DNK tokom života uglavnom ostaje isti, ali se način na koji ćelije „čitaju“ te genetske informacije mijenja.
Sinclair smatra da se s godinama epigenetske informacije postepeno oštećuju. Ćelije tada počinju gubiti svoj identitet i sposobnost da pravilno obavljaju svoje funkcije.
On to poredi s ogrebotinama na DVD-u: muzika je i dalje zapisana na disku, ali je uređaju sve teže da je pravilno pročita.
U eksperimentima na životinjama njegov tim pokazao je da je moguće djelimično obnoviti određene obrasce epigenetskog funkcionisanja i vratiti dio funkcije tkiva.
Međutim, važno je naglasiti: rezultati na miševima nisu isto što i dokaz da se starenje može preokrenuti kod ljudi.
Post može pokrenuti korisne metaboličke procese
Jedna od strategija o kojoj Sinclair često govori jeste ograničavanje unosa hrane i povremeni post.
Istraživanja na životinjama pokazuju da kalorijsko ograničenje i određeni oblici posta mogu aktivirati metaboličke mehanizme povezane sa odgovorom organizma na stres, popravkom ćelija i dugovječnošću.
Jedna od porodica proteina koja se često spominje u tom kontekstu su sirtuini, uključeni u regulaciju metabolizma, popravku DNK i odgovor ćelija na stres.
Sinclair je ranije govorio i o veoma dugim periodima bez hrane, uključujući višednevne postove.
Ipak, to nije nešto što bi trebalo nekritički kopirati, posebno kod ljudi koji imaju određene zdravstvene probleme, uzimaju lijekove ili imaju poremećaje metabolizma.
„Pulsiranje“ umjesto stalnog ograničavanja
Sinclair govori o ideji da organizam ne bi trebalo stalno držati u istom metaboličkom stanju.
Umjesto neprekidnog uskraćivanja hrane, njegova filozofija podrazumijeva izmjenu perioda hranjenja i perioda kada organizam koristi vlastite energetske rezerve.
Ideja je da povremeni metabolički stres može aktivirati mehanizme prilagođavanja organizma.
Međutim, tvrdnje da upravo ovakav režim produžava život kod ljudi još uvijek nisu definitivno dokazane.
Resveratrol, NMN i metformin
Sinclair je poznat i po interesovanju za različite supstance koje bi mogle uticati na procese povezane sa starenjem.
Resveratrol je jedinjenje koje se nalazi, između ostalog, u kožici grožđa i crvenom vinu. Sinclair je ranije istraživao njegov uticaj na sirtuine i metabolizam.
NMN (nikotinamid mononukleotid) je prekursor NAD+, molekula koja ima važnu ulogu u proizvodnji energije i ćelijskom metabolizmu. Nivo NAD+ opada s godinama, a istraživanja pokazuju da određeni NAD+ prekursori mogu povećati njegove nivoe u organizmu.
Međutim, nije dokazano da uzimanje NMN-a produžava ljudski život.
Tu je i metformin, lijek koji se koristi za liječenje dijabetesa tipa 2. Zanimanje za njega u području dugovječnosti proizlazi iz rezultata brojnih eksperimentalnih istraživanja.
Ali metformin nije odobren kao lijek protiv starenja, niti bi ga zdrava osoba trebalo uzimati zbog dugovječnosti bez jasne medicinske indikacije.
A šta je s berberinom?
Berberin je biljni spoj koji se često reklamira kao „prirodna alternativa metforminu“.
Može uticati na metabolizam glukoze i osjetljivost na insulin, ali količina kvalitetnih dokaza kod ljudi daleko je manja nego što sugerišu mnogi proizvodi i reklame na internetu.
Zato nije dobro automatski izjednačavati berberin s metforminom.
Mišići, proteini i mTOR
Sinclair govori i o odnosu između izgradnje mišića i dugovječnosti.
Unos proteina i trening snage aktiviraju mTOR, signalni put koji igra ključnu ulogu u rastu i obnovi tkiva.
mTOR je neophodan – posebno za održavanje mišićne mase – ali istraživanja na životinjama pokazuju da hronično visoka aktivnost ovog sistema može biti povezana s nekim procesima starenja.
To ipak ne znači da treba izbjegavati proteine ili trening snage.
Naprotiv, za ljude srednje i starije životne dobi očuvanje mišićne mase, snage i funkcionalnosti jedan je od najvažnijih faktora zdravog starenja.
Hormoni rasta i starenje
Sinclair ukazuje i na zanimljivu vezu između hormona rasta, razvoja i starenja.
Hormoni koji potiču rast izuzetno su važni tokom djetinjstva i puberteta. Međutim, njihova prekomjerna aktivnost u odrasloj dobi može imati drugačije posljedice.
Istraživanja na nekim životinjskim modelima pokazala su da određeni genetski poremećaji povezani s nižom aktivnošću hormona rasta mogu biti povezani s dužim životnim vijekom.
Ali ni ovdje se rezultati iz životinjskih modela ne mogu jednostavno prenijeti na ljude.
Šta je zapravo najvažnije?
Najzanimljivija poruka Sinclairevog rada nije da postoji jedna čarobna tableta ili tajni protokol koji će čovjeka održati mladim.
Starenje je izuzetno složen proces, a nauka još nema dokaz da ga možemo jednostavno „preokrenuti“.
Ipak, istraživanja dugovječnosti pokazuju da na zdravlje i brzinu funkcionalnog propadanja možemo značajno uticati.
Najčvršće dokaze zasad imamo za stvari koje su mnogo manje spektakularne od NMN-a ili resveratrola:
- redovno kretanje i trening snage;
- održavanje zdrave tjelesne težine;
- kvalitetnu i nutritivno bogatu ishranu;
- dovoljno sna;
- nepušenje;
- umjeren ili nikakav unos alkohola;
- kontrolu krvnog pritiska, šećera i lipida;
- održavanje mišićne mase i kondicije;
- kvalitetne društvene odnose i mentalnu aktivnost.
Drugim riječima, dugovječnost možda neće izgledati kao futuristička terapija protiv starenja. Za sada mnogo više liči na dosljedno čuvanje zdravlja tokom čitavog života.
A možda je upravo to i najvažnija poruka Sinclairevog rada: ne možemo još zaustaviti vrijeme, ali možemo pokušati povećati broj godina koje ćemo proživjeti zdravi, pokretni i funkcionalni.
Izvor https://boxlifemagazine.com/