Transkript zapisa:
Nensi Kartvrajt je profesor filozofije na Durham Univerzitetu i istaknuti profesor na Kalifornijskom sveučilištu u San Diegu, rođena 1944. godine. U prvoj polovini svoje karijere specijalizirala se za filozofiju prirodnih znanosti, a u drugoj polovini za filozofiju i metodologiju društvenih znanosti s posebnom pažnjom na ekonomiju. Trenutno fokusirana na politiku utemeljenu na dokazima, poznata po praktičnoj primjeni naučnih istraživanja.
Knjige:
How the Laws of Physics Lie,
Nature’s Capacities and Their Measurement
The Dappled World: A Study of the Boundaries of Science
Hunting Causes and Using Them: Approaches in Philosophy and Economics
Evidence Based Policy: A Practical Guide to Doing It Better, with Jeremy Hardie
Philosophy of Social Science: a new introduction”, with Eleonora Montuschi
Nauka ne može spoznati svijet
Ontološka početna tačka Kartvrajtove jeste da je ovaj svijet toliko osobit da se ne može podvrgnuti krutim strukturama reda i zakonitosti. Nauka ne može direktno spoznati svijet, te Kartvrajt uvodi pojam “nomologične mašine” koja predstavlja aranžman koji će proizvesti red koji mi poznajemo kao zakone.
Nomologičnu mašinu vidimo u sunčevom sistemu, a u naučnom radu takvu mašinu nalazimo u idealnim modelima i konceptima.
“Živimo u svijetu bogatom različitim stvarima, s različitom prirodom, ponašajući se na različite načine. Zakoni koji objašnjavaju ovaj svijet su jedan pačvork, ne piramida”, govori Kartvrajt.
Neophodno je preoblikovati pojave stvarnosti u opisima i modelima i uskladiti ih sa matematičkim prikazima teorije: model simulakrum-objašnjenja – objašnjenje pojave zahtijeva konstrukciju modela. Zakon u ovom slučaju važi za modele, ne za pojave same. Objekti su u stvari simulakrumi.
Mnogi smatraju da je protivnik realizma dok to sama nije razjasnila svojom izjavom da je u stvari fundamentalizam taj protiv kojeg se trebamo boriti.
Kako zakoni fizike lažu
Prva Kartvrajtina knjiga iz koje smo i spomenuli neke od ideja govori o filozofima koji razlikuju fenomenološke od teorijskih zakona, kako nam saopštava u uvodu knjige.
“Za filozofe je normalno praviti distinkciju između fenomenološkog i teorijskog kao između primjetnog i neprimjetnog.”
U ovim esejima, kako navodi Kartvrajt, ona raspravlja i svojevrsnom anti-realizmu.
Jedan od zaključaka koji Karvrajtova donosi u svojim esejima jeste da je ova stvarnost najbolja koju imamo za rukovati.
Unaprijeđenje dječije sigurnosti
Zadnji projekat nosi naziv “Unaprijeđenje dječije sigurnosti”, empirijsko istraživanje koje je Kartvrajt objavila zajedno sa Munro, Hardi i Montuši 2016. godine. Monografija je namjenjena onima kojima je u interesu dobrobit djeteta, mladih ljudi i njihovih porodica. Za svoje istraživanje Kartvrajt navodi da ga treba gledati kao vrijedan izvor, ali koji takođe podleže kritici.
Izvor: Author anagalicblog, decembar 2017.
