„SrBski tradicionalisti i patrijarhalisti“ obrušili su se na ravnopravnost žena i muškaraca. I na Zakon o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama u Republici Srpskoj.
Za njih je taj zakon čisti jeres, atak pokvarenog dekadentnog Zapada, predvođenog „pederskim lobijem“, na „tradicionalne porodične vrijednosti“ srBskog naroda.
Dobro, u svojim javnim istupima oni ne koriste sintagmu „pederski lobi“, ali, da se ne lažemo, jasno je na šta ciljaju.
Odavno oni zakuvavaju, ali ovih dana im je konačno neko „stao na crtu“.
Istina, „srBske patrijarhaliste“ štite moćnici, a s druge strane fronta je sve sama nejač: nevladine organizacije, aktivisti i aktivistkinje koji se bore za poštovanje ljudskih prava i vladavinu zakona.
Dakle, oni koje je Dodikov režim targetirao kao „strane agente“.
Kada je došlo u pitanje usvajanje zakona, „strani agenti i agentkinje“ su konačno shvatili da više ne mogu, što bi kazao dobri stari Krleža, „preko svega prelaziti superiornom gospodskom šutnjom“.
Presavili su tabak i obratili se GREVIO komitetu, tijelu Savjeta Evrope, zaduženom za praćenje provođenja Konvencije o borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, poznatije kao Istanbulska konvencija.
Upozorili su na „radnje, koje preduzimaju vlasti s ciljem ometanja provođenja Istanbulske konvencije. Ovu konvenciju je, podsjećamo, BiH potpisala i ratifikovala među prvima u Evropi.
U aktu koji su potpisale, za sada, 33 organizacije i na desetine aktivista i aktivistkinja, naveli su šta se dešava sa Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama u RS.
Da pojednostavimo, mjesecima su trajale konsultacije i zakon je dogurao do nacrta koji je Narodna skupština RS jednoglasno prihvatila. Reklo bi se, gotov posao. Zakon, kojim bi se poboljšala zaštita žena žrtava nasilja, osiguralo finansiranje sigurnih kuća, omogućio slobodan pristup sigurnim kućama za osobe s invaliditetom, definisao femicid… bio je na korak do usvjanja.
Ali, avaj.
– U toku je javni pritisak i lobiranje više od 20 takozvanih “patrijarhalnih” antirodnih organizacija da se ovaj Zakon povuče iz daljnje procedure, uz obrazloženje da on ugrožava tradicionalnu porodicu, te uvodi “LGBTI i rodnu ideologiju” u zakonsku regulativu. Njihove argumente javno podržavaju predsjednik i premijer Republike Srpske, kao i političke stranke koje imaju većinu u Skupštini Republike Srpske – upozorili su aktivisti i aktivistkinje.
Dakle, zapelo je kod “LGBTI i rodne ideologije”, koje će razoriti „tradicionalnu srBsku porodicu“.
Argumenti ljudskopravaša, boraca i borkinja protiv nasilja nad ženama, uglavnom su poznati.
A šta su argumenti „srBskih tradicionalista“?
Pa, nema tu bog zna kakve argumentacije. Uglavnom se poštapaju stereotipima i služe se lažima i podmetačinama.
Recimo, na jednom skupu sa studentima Univerziteta u Banjaluci, „srBski tradicionalisti“ su, mrtvi ladni, tvrdili da sporni zakon „izjednačava žene i djevojčice pozivajući pedofile da napadaju maloljetnu djecu“.
Otkud im to? Otud što se u članu 5. nacrta spomenutog zakona navodi da „pojam žena iz stava 1. ovog člana, uključuje i djevojčice i djevojke koje nisu navršile 18 godina života.“ A šta piše u famoznom „stavu 1“? Piše, citiramo: „Nasilje prema ženama je kršenje ljudskih prava i oblik diskriminacije žena i predstavlja sve radnje nasilja koje dovode ili mogu da dovedu do fizičke, seksualne, psihičke, ekonomske povrede ili patnje za žene.“
Dakle, zakonsku odredbu koja štiti djevojčice i djevojke, „srBski tradicionalisti“ su preveli kao: „pedofili, navalite na djecu!“
Onda, „srBski tradicionalisti“ se protive uvođenju pojmova „roditelj 1“ i „roditelj 2“, umjesto tradicionalnih srBskih očeva i majki. A gdje to piše, u ovom, ili nekom drugom zakonu u RS? Nigdje.
Pa onda, žestoko se „srBski tradicionalisti“ bore protiv uvođenja LGBT priče u obrazovni sistem. A gdje to piše? Pa nigdje. Ustvari, lažem. Lani je jednom (ne)prilikom Milorad Dodik izjavio da će „LGBT aktivistima biti zabranjen pristup svim obrazovnim institucijama u Republici Srpskoj“. A što Dodik kaže, to je zapisano, u kamenu!
Nije Dodik jedini. I patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije, onaj za kojeg su naivni povjerovali da je intelektualac, još od ustoličenja se obrušio na žene, na Zakon o rodnoj ravnopravnosti u Srbiji, na rodno osjetljiv jezik i na vaskoliku „rodnu ideologiju“.
Nije ni patrijarh Porfirije jedini. Odavno se na „rodnu ideologiju“ obrušila i Katolička crkva. Sjećate li se čestitih katoličkih muškaraca u Hrvatskoj, koji su mjesecima klečali, moleći se za „žensku čednost i mušku dominaciju u obitelji“. Dakle, „srbski tradicionalisti“ prepisuju od hrvatskih tradicionalista! „Tradicionalna hrvatska obitelj“ = “ традиоционална срБска породица“.
A šta je ta tradicionalna porodica /obitelj? I na srBskom i na hrtvatskom to je porodica u kojoj čestita i nadasve čedna žena, kada je muž mlatne preko labrnje, svom gospodaru pokorno opere noge, i moli Svevišnjeg za oprost, jer zna da je sama kriva što je dobila batine.
I epidemija klečanja u Hrvatskoj je, kao i agitacija „srBskih tradicionalista“, usmjerena protiv Istanbulske konvencije (one konvencije što je protiv nasilja nad ženama) i protiv „rodne ideologije“.
Pa šta je, k vragu, ta „rodna ideologija“ koja i Srbima i Hrvatima sreću kvari?
Ništa. Nema te ideologije, osim u glavama „tradicionalista“.
”Rodna ideologija postoji kao što postoje i ljudi gušteri Davida Ickea. To je koncept koji su konzervativne grupe izmislile”. Ovako je govorila hrvatska političarka Sandra Benčić, prije 6 godina, kad je još bila samo aktivistkinja.
A šta su “ljudi gušteri Davida Ickea”? To su oni isti reptili koji “vladaju svijetom”, a o kojima besjedi internet zvijezda Jovanka Jolić – da malo približimo materiju srBskim i srpskim čitaocima.
E sad, red je da se podsjetimo kratke istorije srBskih tradicionalista i patrijarhalista.
Široj javnosti u zemlji i regionu postali su poznati još u jesen 2017. godine, kada su od Ministarstva prosvjete RS tražili da zabrani školske i vrtićke priredbe povodom popularnog američkog praznika Halloween, kod nas poznatijeg kao Noć vještica. Znate ono: klinci izdube bundeve, maskiraju se i traže slatkiše.
Ovu dječju zabavu, koja je organizovana u sklopu nastave engleskog jezika, “srBski tradicionalisti” su proglasili “satanističkim praznikom”, koji “slavi paganski kult smrti”.
Nakon stručnog mišljenja Pedagoškog zavoda RS, Ministarstvo je uvažilo apel “7 tradicionalističkih organizacija” i zabranilo Noć vještica!
U to vrijeme je, dakle, “tradicionalistička koalicija” okupljala 7 udruženja, među kojima je bio jedan SrBski narodni pokret i jedno SrBsko sobranije.
Zašto su ovi branitelji svesrpskog identiteta unakazili srpski jezik i u svojim zvaničnim nazivima prekršili pravopisno pravilo jednačenja po zvučnosti, samo oni znaju.
Tek, osokoljeni uspješnim lovom na (američke) vještice, oni su nastavili da šire svoj uticaj. SrBski pokret je bio sve brojniji i sve bliži vlastima u Republici SrBskoj, pardon, Republici Srpskoj, ponijelo me!
Tako je posljednji njihov apel, ovaj za stopiranje Zakona o nasilju u porodici i nasilju prema ženama, potpisala čak 21 organizacija. Ima tu svega: i guslara, i epskih pjesnika, i ravnogoraca, i udruženja višečlanih porodica, dakako srpskih, i ženskih humanitarnih organizacija, dakako srpskih, a tu se našlo i jedno udruženje profesora srpskog jezika.
Kako saznajemo, neke od ovih organizacija primaju novac iz javnih budžeta. Znači, nisu strani, nego domaći plaćenici.
Oni love vještice i ruše zakone, a mi ih finansiramo.
Kolumne „Crveni karton”, su dio serije „Impuls semafor“.
Autor: Impuls