Na sveučilištu Stanford 1971. započet je jedan 'običan' psihološki pokus. 'Stanfordski zatvorski pokus' htio je istražiti pitanje što se događa ljudima u zlim okolnostima i kako se mijenja karakter stražara i zatvorenika.
Stanfordski zatvorski pokus psihološki je pokus koji je 1971. na Sveučilištu Stanford proveo mladi profesor psihologije Philip George Zimbardo. On i njegov istraživački tim željeli su saznati što više o prirodi ljudske surovosti. Zapravo željeli su odgovoriti na jedno od najosnovnijih pitanja o ljudskoj prirodi: Jesmo li u svojoj biti dobri ili zli?
Odlučili su stoga proučavati psihološke učinke koji se javljaju nakon što se netko preuzima ulogu stražara ili zatvorenika u zamišljenom zatvoru koji se je nalazio na fakultetu.
Foto: IMDB/screenshot
Istraživači su pokusom istraživali pitanje što se događa ljudima u zlim okolnostima i kako se mijenja karakter stražara i zatvorenika.
Rezultati pokusa bili su šokantni. Situacija u imaginarnom zatvoru nakon samo nekoliko dana postala je toliko nepodnošljiva da je pokus, koji je trebao trajati dva tjedna, prekinut nakon šest dana.
Nekoliko tjedana prije početka eksperimenta u novinama je objavljen oglas da se traže muški studente za psihološko istraživanje zatvorskog života. Studenti će biti plaćeni 15 dolara dnevno (u protuvrijednosti 90 današnjih dolara).
Foto: IMDB/screenshot
Izabrali su 21 muškarca. Ti kandidati su bili mentalno najstabilniji sa zdravim stavom prema zakonu. Nikad nisu bili osuđivani i nikad nisu pokazivali znakove antisocijalnog ponašanja.
Formirali su ih dvije grupe: 10 zatvorenika i 11 čuvara.
Bez fizičkog nasilja ali sve drugo je dopušteno
Muškarci koji su bili odabrani da budu zatvorenici uhićeni su u svojim kućama, a nakon što su došli u zatvor bili su tretirani kao i svi kriminalci. Obučeni su u zatvorsku odoru i dodijeljeni su im brojevi. Čuvari su dobili zviždaljku i palicu. Nosili su naočale kako bi izbjegavali kontakt očima sa zatvorenicima.
Foto: Duke Downey The Chronicle / mediadrumworld.com
Čuvari su upozoreni da ne smiju fizički nauditi zatvorenicima ali da smiju koristiti bilo koje druge taktike koje žele.
Samo nakon nekoliko sati stvari su krenule po zlu. Čuvari su vrlo brzo prihvatili svoju novu ulogu. Počelo je zlostavljanje zatvorenika. Vrijeđali su ih, mučili na različite načine i tjerali da rade sklekove za kaznu.
Foto: screenshot/Pink Tv
Zatvorenici više nisu mogli izdržati torture pa su se pobunili.
'Morali smo se ujediniti kako bismo napravili pasivan otpor jer više nismo mogli izdržati'
No, stanje se samo pogoršalo. Čuvari su im oduzeli madrace na kojima su spavali, a neki su prisilili da se skinu do gole kože. Zabranili su im da koriste kupaonicu izvan ćelije, a nuždu su morali vršiti u košari.
Histerični napadi i živčani slomovi
Istraživači su odlučili šesti dan stopirati eksperiment jer je već trećeg dana jedan zatvorenik doživio živčani slom, a nakon njega su još dvojica su doživjeli histerične napade. Jedan je zatvorenik po cijelom tijelu dobio psihosomatski uzrokovan osip.
Foto: screenshot/Pink Tv
Sam eksperiment je proglašen neetičkim i nikada više nije ponovljen.
Rezultat je pokazao koliko ljudi brzo usvajaju svoje nove uloge i da čak i liberalni, mirni ljudi mogu pod nekim okolnostima postati sadisti. Ovaj eksperiment je danas poznat kao jedan od surovijih u povijesti te se i danas citira kao dokaz koliko čovjek može u trenu postati drugom čovjeku vuk, bez očitog razloga.
preuzeto sa 24sata.hr
