Gubitak psa je potresno iskustvo, ponekad tako strašno i bolno, da vam se čini kao da ste izgubili člana porodice. On je bio vaš prijatelj, najdraži i najodaniji, vaš saputnik, vaš pratilac, vaša razbibriga. I prosto ne znate kako da nastavite dalje... Utjehu potražite u ovim dirljivim riječima, u kojima će se prepoznati svaki, baš svaki čovjek koji je ikada volio jedno simpatično, lajavo biće na četiri noge.
Bloger Ernest Montage na portalu "DogHeirs" napisao je tekst koji će vas rasplakati, razniježiti i podsjetiti da vaši psi zauvijek žive, u vašem srcu, glavi i sjećanju.
"Napisao sam ovo prije nekoliko godina kao uspomenu na Bola, crno bijelog pit bula koji je svakodnevno šetao, šetao sve do dana dok nije umro. Jednog dana on je prešao svega 15 koraka, stao i gledao me pogledom koji je govorio: "Hej, ne mogu dalje. Zar ne pomisliš bar nekad da sam ja jednostavno završio sa šetnjom!?"
Psi nikada ne umiru. Oni ne znaju kako. Oni jednostavno postanu veoma stari i umorni, i užasno ih bole kosti. Naravno da ne umiru. Da umiru, oni ne bi uvijek željeli da idu u šetnju. Ali, oni uvijek žele, čak i onda kada njihove stare, zarđale kosti "vrište" da to ne rade. Ali to je ono što psi rade - šetaju, hodaju, trče.
Nije da oni prestanu da vole vaše društvo. Naprotiv, za njih je šetnja sa vama sve što na ovom svijetu postoji. Izmet mačke, trag drugog psa, hrpa kostiju, i vi! To je ono što njihov svet čini savršenim. A u savršenom svijetu nema mjesta za smrt.
Međutim, psi postanu veoma pospani. U tome je stvar zapravo. To nas ne uče na fakultetima. Znaju toliko o svemu da zaborave da napomenu da psi ne umiru. To je sramota, zaista.
Ako mislite da je vaš pas uginuo, varate se! On je samo zaspao u vašem srcu. I uzgred, on sve vrijeme ludo maše repom, i zato vas grudi bole toliko i plačete sve vrijeme. Ko to može da ne plače kada mu u srcu živi veseli pas koji neprestano maše repom! On vam poručuje: "Hej, šefe, hvala! Hvala na toplom mjestu za vječno spavanje, tvoje srce je najbolje mjesto za to!"
Kada prvi put zaspu, oni se često bude i neredovno spavaju, i naravo, zato vas boli i zato plačete sve vrijeme. Nakon nekog vreme oni spavaju sve duže i duže. Kada se ponekad probude, ponovo mašu repom i ponovo boli. JAKO BOLI. Poslije nekoliko godina, oni spavaju u dugim, dugim intervalima, i vas boli sve rjeđe.
Ali nemojte se prevariti. Oni nisu mrtvi. To ne postoji. Zapamtite, oni samo spavaju u vašem srcu, i probude se ponekad, obično kada to ne očekujete. Takvi su oni.
Žao mi je ljudi koji nemaju pse koji spavaju u svojim srcima. Toliko ste toga propustili. Izvinite, sada moram da idem da se isplačem, pas u mom srcu se upravo probudio!"
Vezan tekst
Erdeli: Kraljevi terijera (FOTO)
Izvor DogHeirs.com/Dnevno
