Već odavno je svima jasna činjenica da je Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik najjača politička ličnost u Srpskoj. Već odavno je svima jasno da Republika Srpska još uvijek nije uređeno, demokratski sazrelo, institucionalizovano društvo, sposobno da jednu instituciju vlasti gleda proceduralno, ne personalizujući je imenom osobe koja je obnaša. Već svima je odavno jasno da nukleus političke moći u Republici Srpskoj nije konstantan, određen i ukorijenjen u ustavu, već središte političkog odlučivanja neprestano „hoda“, slijepo prateći osobu kojoj javno mjenje daje najveću težinu.
Gledajući po ustavnim predsjedničkim nadležnostima, političko uređenje Republike Srpske je strogo polu-prezidencijalističko. Ustavni aranžmani Republike Srpske koji se tiču nadležnosti predsjednika slični su kao u Srbiji i Hrvatskoj.
Nadležnosti kojima Predsjednik RS raspolaže po ustavu odnose se isključivo na reprezentativnu ulogu Republike Srpske, kako prema inostranstvu, tako i prema građanima. Ipak, u posljednja dva mandata, od kada predsjedničku ulogu obnaša gospodin Milorad Dodik, ova institucija faktički igra mnogo značajniju ulogu nego li joj to ustavne nadležnosti omogućavaju. Više moći u nekoj instituciji zahtijeva i više finansijskih sredstava. Tako je budžet Kabineta Predsjednika Republike Srpske gotovo udvostručen u odnosu na period od prije 6-7 godina.
Vlada Željke Cvijanović u novom mandatu do sada je uspješno prebrodila sve afere i krize na koje je opozicija uporno ukazivala. Znatno lošiji rezultat Saveza nezavisnih socijal-demokrata u odnosu na izbore 2010.godine, kada su bili apsolutni pobjednici, značajno je suzio manevarski prostor SNSD-u kada je u pitanju podjela resora u Vladi. Apetiti Demokratskog narodnog saveza i Socijalističke partije značajno su porasli u odnosu na Vlade iz ranijeg mandata.
Zahvaljujući prije svega izuzetno lošim kadrovima druge dvije vladajuće partije u Republici Srpskoj, SP-u i DNS-u, Savez nezavisnih socijal-demokrata je uspio isposlovati za svoje kadrove čak 10 resora u Vladi RS. Ipak, u igri političke trgovine, DNS i SP su uspjeli uzeti nekoliko veoma važnih resora SNSD-u. Tu prije svega mislim na dva vrlo bitna resora sa aspekta mogućnosti stranačkog zapošljavanja, resor energetike i resor prosvjete i kulture. Ipak, politički domašaji DNS-a i SP-a svode se isključivo na funkciju “jezička na vagi” u procesu odlučivanja i njihova realna politička snaga je čak minornija od procenta poslaničkih ruku koje imaju u Skupštine Republike Srpske.
S druge strane, nukleus političke moći nikada više nije bio koncentrisaniji u rukama Predsjednika Republike Srpske koliko danas. Iako, formalno po ustavu, Vlada RS ima veliki broj nadležnosti u aspektu upravljanja, stvarni centar odlučivanja je Kabinet Predsjednika Republike. Milorad Dodik je postao autor svih politika, kako dnevno-političkih (u smislu podmetanja priča i afera o opoziciji kao rušilačkom elementu Republike Srpske), tako i realnih politika (u smislu predlaganja strategija, zakona i budžetskih aranžmana Narodnoj skupštini Republike Srpske).
U trenutnom odnosu političkih snaga u Srpskoj, Vlada je apsolutno marginalizovana, a pojedini resori svedeni na institucionalni izvršilac politika lansiranih iz Kabineta Predsjednika Republike. U prilog ovih tvrdnji govore i novinski natpisi iz januara mjeseca 2015. godine o najavama Predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika da izmijeni ustav i promijeni politički sistem Republike Srpske iz polu-predsjedničkog u predsjednički, čime bi svoju političku moć mogao i formalno institucionalizovati. Pošto nije uspio skupiti, a sve su prilike da tokom ovog mandata i neće, 2/3 glasova u NSRS neophodnih da bi se Ustav RS promijenio, preostaje jedino ovaj način vladanja, u kome je formalno veoma jaka vlada apsolutno marginalizovana.
O trenutnoj političkoj snazi Kabineta Predsjednika Republike, pored već spomenutih transfera moći od Vlade prema Kabinetu i povećanja budžeta za funkcionisanje Kabineta, govori i broj savjetnika kojima Kabinet Predsjednika Republike Srpske raspolaže. Kabinet Predsjednika Republike Srpske se sastoji od 18 savjetnika, uključujući tu i savjetnike za odnose sa javnosti. Savjetničke pozicije su podijeljene na način da pokrivaju gotovo svaki resor koji je u nadležnosti Republike Srpske. Tako u okviru Kabineta npr. postoje:savjetnik za politička pitanja, savjetnik za javne finansije, savjetnici za medije, savjetnik za socijalna pitanja, savjetnik za pitanja iz oblasti privrede itd.
U Srbiji i Hrvatskoj, koje su ustavno takođe zemlje poluprezidencijalizma, broj savjetnika predsjednika republike je znatno manji. Tako, sadašnji predsjednik Republike Srbije Tomislav Nikolić raspolaže sa 7 savjetnika, a predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović sa samo 6 savjetnika. Ljudi koji obavljaju savjetničke poslove u Kabinetu Predsjednika RS su personalno veoma stručni ljudi sa bogatim iskustvom u poslovima čiju savjetničku ulogu obavljaju. Predsjednik Srpske je na taj način, jačajući svoj kabinet i popunjavajući ga veoma stručnim kadrovima, potpuno zamijenio ulogu Vlade. Razlog je jednostavan, Kabinet je mogao lično izabrati, dok je formiranje Vlade RS morao prepustiti političkoj računici i kompromisima sa koalicionim partnerima.
Neinstitucionalnost i neuređenost političkog sistema Republike Srpske, jedna apsolutna politička polarizacija na SNSD-blok i SDS-blok, u kojoj nema ni trunke dijaloga između dvije “zaraćene” strane niti godinu dana nakon opštih izbora, nizak nivo političke kulture građana Republike Srpske i elementarno nepoznavanje šta koja institucija treba da radi, stvorili su političku pojavu u Republici Srpskoj u kojoj imamo na djelu postojanje paralelne vlade. To je svakako jedno dugoročno neodrživo stanje i može da funkcioniše samo u kriznim vremenima.
O svemu ovome najbolje svjedoči posljednji predsjednički mandat Borisa Tadića u Srbiji, kada smo na djelu imali sličnu pojavu koju danas imamo u Republici Srpskoj. Vladavina Borisa Tadića i njegovog DS-a se tada neslavno završila. Ne mogu a da se ne sjetim oproštajnih riječi Borisa Tadića u izbornoj noći kada je proglašena pobjeda Tomislava Nikolića. Boris Tadić je tada rekao: “Novom predsjedniku želim da u političkim odlukama nikad ne bude sam, kako sam ja bio”. Riječi preporučljive i za Republiku Srpsku u ovoj 2015. godini.