1.Kraj
ratova na prostoru nekadašnje AVNOJ-evske Jugoslavije označen je na 74.
godišnjicu njenog nastanka - 29. novembra 2017. Istorijski cinizam.
Kraj ratova označila je pravosnažna presuda “Hrvatskoj šestorki”, vojnom i političkom vrhu takozvane Herceg Bosne.
2.
Sedamdesetčetiri
godine nakon Drugog zasjedanja AVNOJ-a (29.11.1943, Jajce) i 26 godina
nakon početka ratova na prostorima nekadašnje SFRJ, faktičko stanje je
uspostavljanje sedam novih država, uz fusnotu da je BiH sastavljena od
dva entiteta, Republika Srpska i Federacija BiH.
3.
Činjenice
kažu i da su sve novostvorene države, kao i entiteti, manje više
etnički očišćeni od pripadnika drugih naroda. To je direktna posledica
rata.
Presude
Haškog tribunala nisu promijenile etničku strukturu država, stvorenu
ratovima, niti će, u vremenu koje dolazi, ni na koji način bitnije
uticati na nju.
4.
Činjenice
kažu i da je, Haškim okončanjem ratova, stavljen pečat i na rješavanje
nacionalnih pitanja: Srpsko nacionalno pitanje riješeno je kroz državu
Srbiju i postojanje Republike Srpske unutar BiH, Hrvatsko nacionalno
pitanje kroz državu Hrvatsku, Bošnjačko nacionalno pitanje kroz opstanak
BiH, Albansko nacionalno pitanje kroz osamostaljenje Kosova…
5.
Presude Haškog tribunala verifikovale su takvo stanje na terenu.
6.
Presuda
“Hrvatskoj šestorki” direktna je potvrda Dejtonskog sporazuma - BiH je
sastavljena od dva entiteta i treći entitet se neće dogoditi; Ovdašnji
Hrvati će svoju konstitutivnost nastaviti arikulisati kroz Federaciju
BiH i BiH; Ovdašnji Srbi trebaju da prestanu sa bilo kakvim
improvizacijama o osamostaljenju.
7.
Presuda
“Hrvatskoj šestorki” dokazala je da je i Hrvatska (a ne samo Srbija)
bila, itekako, umiješana u rat u BiH; Ta presuda je opomena Hrvatskoj da
je Hrvatsko nacionalno pitanje riješeno priznavanjem države Hrvatske i
da je insistiranje na Trećem, hrvatskom, entitetu u BiH, poticanje na
takve zahtjeve, najblaže rečeno, teško kažnjivo traženje “hljeba preko
pogače”.
8.
Presuda
je vrlo vrlo težak udarac za Hrvatsku, jer su označeni kao direktni
učesnik rata u BiH, snose dio krivice za stradanja, a takvu presudu nije
spriječila ni činjenica da je ta zemlja članica EU i NATO pakta.
9.
Hrvatska
politika, kako unutrašnja, tako i vanjska, doživjela je u Hagu pravi
brodolom - pomnožena je sa nulom i ta zemlja će morati korjenito
mijenjati sopstveni odnos prema manjinama i komšijama.
10.
Ratovi su ovdje okončani, stavljena je tačka na njih.
Aktuelne
nacionalne politike u BiH moraće se početi privikavati na tu činjenicu,
kao i na činjenicu da, uprkos tendencijama, nemaju snage izazvati nove.
11.
Postavlja se, nakon svega, pitanje da li je Haški tribunal doveo do pomirenja?
Tribunal
je samo jedno od sredstava koje je trebalo/treba dovesti do pomirenja;
Politike u Regionu su ključne za pomirenje; Problem je što su one
presude Tribunala mahom koristile za održanje “kulture zločina”, kao
jedan od alata za opstanak na vlasti, a ne kao odmicanje od nje.
Takav stav je dugoročno neodrživ, što nikako ne znači da će nestati sutra; Čak ni za pet šest godina, ali će nestati.
12.
Da li su presude Tribunala pravedne?
Možda je najispravnije konstatovati da niko nevin nije osuđen/presuđen, ali da je bilo onih koji su izmakli zasluženoj kazni.
13.
Da li je Tribunal bio politički?
Tribunal
je nastao kao posledica političke odluke Velikih sila (UN), samim tim
on je jednim dijelom i dio te politike, što ga, opet, nužno ne čini i
političkim sudom!
Uz
to, sve države nastale na teritoriji nekadašnje SFRJ priznale su
Tribunal, sarađivale sa njim, isporučivale mu svoje građane, dokumenta…,
čime su potvrdile njegov legalitet i legitimitet.
14.
Najvažnije
od svega je da je Rat napokon zauvijek okončan. Velika većina žrtava
jeste presudama dobila satisfakciju; Ostale će pravdu (do)čekati na
lokalnim sudovima.
Činjenica je i da pravda za sve nikada neće biti dostignuta.
15.
Zatvaranjem
Tribunala, presudama pojedincima, nikako narodima, sve države nastale
na tlu nekadašnje SFRJ dobile su širok prostor za približavanje,
razvijanje mnogo kvalitetnijih odnosa.
Tribunal
je prečesto bio sredstvo za izazivanje međusobnih političkih sukoba;
Sada je on dio istorije, kao i razarajuće nacionalističke politike koje
su dovele do njega; Svako insistiranje na njihovom održanju osuđeno je
na propast.
Samoubistvo Slobodana Praljka
Jeziv
detalj izricanja presude “Hrvatskoj šestorki” je ispijanje otrova pred
TV kamerama - Samoubistvo s predumišljajem, koje je počinio general
Slobodan Praljak, nakon što mu je potvrđena kazna od dvadeset godina za
ratne zločine. (Nekoliko časova potom preminuo je u bolnici).
Taj
detalj je, ujedno, i ubistvo s predumišljajem, jer je Praljku Neko
doturio otrov, ohrabrio ga da počini samoubistvo, samim tim inicirao
ubistvo.
Praljak
je, za jedne, želio da ode kao Mučenik; Za druge kao Herman Gering, ali
je, činjenično, otišao kao presuđeni ratni zločinac.
Činjenica
je i da je njegovo (samo)ubistvo dokaz nedjelotvornosti određenih
službi Tribunala i da se, upravo zbog navedenog, moraju pronaći i
presuditi osobe koje su ohrabrile/poticale Praljka na samoubistvo i
doturile mu smrtnosno sredstvo u pritvorsku jedinicu, kao i oni koji su
propustili to spriječiti.
Izvor