Nadvijen je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož.
Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom.
Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude.
- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -
Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i pristajanja.
Meša Selimović
- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -