<p>Emir Suljagić se, u, kako se to kaže, svom resoru, ponio liderski i reformatorski. Znao je, naravno da je znao, kako će sebi na leđa natovariti i hodže i popove i one mame i tate što članstvo u Savezu komunista okajavaju preko dječijih petica iz bogoštovlja, ali je, jednako tako, znao da je ukidanje diskriminacije među djecom, kao i među odraslima uostalom, civilizacijska tekovina, te da je temelj slobode jednakost u pravu na izbor i posljedicama tog izbora.<br />