<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Dragan Bursać: CIK, cik, cik pogodi!

Naravno da je ovakvo prebrojavanje glasova, koje bi brže odradio prosječno dresiran šimpanza, otvorilo sumnje kod gotovo svih partija koje su u utrci za neki od nivoa vlasti, to su svi očekivali.

25. oktobar 2014, 12:00

 Evo već skoro dvadeset dana Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine broji. Danima tako broje ljudi manje od 10% glasačkih listića, pošto su u izbornoj noći prebrojali bezmalo 90%.

I taman kada se narod ponadao da će se zabijeliti dim iznad sarajevskog sjedišta CIK-a, kad ono prc. Stigla odluka da se glasački listići sa ukupno 48 biračkih mjesta u BiH ponovo prebrojavaju. Ajmo Jovo na novo, samo nek je veselo.

Stvarno je krajnje vrijeme ovakav CIK dislocirati na smetljište istorije. U digitalnoj eri, države od 200-300 miliona stanovnika za 48 sati saznaju rezultate izbora. U analognoj eri, jedna Indija od preko 1,2 milijarde stanovnika u razumnom roku sazna rezultate. U predanalognoj eri, Nigerija sa preko 100 miliona ljudi za 10 dana zna ko će ih voditi. Eto, jedino Bosna u ranom Kromanjonu sa ovakvim CIK-om, kao iz najboljih srednjevjekovnih papinskih intriga, danima čeka da čuje ko su svi akteri ovdašnjeg političkog igrokaza.

Naravno da je ovakvo prebrojavanje glasova, koje bi brže odradio prosječno dresiran šimpanza, otvorilo sumnje kod gotovo svih partija koje su u utrci za neki od nivoa vlasti, to su svi očekivali. Na poslijetku, nije niti bilo realno nadati se nekom demokratskom priznanju poraza. Nego je CIK, ovim svojim diletantskim i bahatim ponašanjem, (p)ostao samo reprezent države u kojoj tavorimo i ništa više.

Što bi rekli kvazinovinari „moramo se zapitati“. Istinabog, stvarno se moramo zapitati da li u CIK-u sjede ljudi sa ozbiljnim mentalnim problemima, koji se žale i kurti i murti kako im sporo pristižu glasački listići, kako ima neregularnosti „koje mogu uticati na tok izbora“ i slične ublehe ili je u pitanju nešto drugo. A, prije će biti da drugo mjesto svrbi.

Naime, u dosadašnjim izbornim procesima postdejtonske BiH, a bogu hvala zbog opštih, lokalnih i ponovljenih izbora, CIK je radio...paaa, jedno veliko ništa. Osim što je bio zapisničar, tek puki ćato izbornih rezultata. Njegova uloga je bila negdje između redara i higijeničara. Daleko, miljama daleko od predsjednika odjeljenske zajednice ili nedajbože blagajnika. Stare birokrate u CIK-u su bile tek puki papirobrojci nečega što se već unaprijed znalo.

Da se ne lažemo, osim Republike Srpske, rezultati svih dosadašnjih izbora na svim nivoima, pa i ovogodišnjih, na osnovu parametra izlaznosti i prvih par hiljada prebrojanih listića, bili su evidentni i nikome nisu niti mogli nauditi. To je CIK, na kraju krajeva, svojom ekspeditivnošću i pokazivao. Pa čak i ove godine u Federaciji BiH, već u izbornoj noći se znalo da je Bakir Izetbegović i njegova SDA veliki pobjednik.

U Republici Srpskoj je, osim uobičajenih odokativnih rezultata izbornih štabova, nastao CIK-muk. Tajac. Ništa. Njente. Najgrotesknija u ovoj igri prebrojavanja je bila situacija kada su prvi ljudi CIK-a, u ponoć, kada je vatra ključala u svakom čovjeku koji je taj dan izašao na izbore, rekli kako su „za danas gotovi“. Za danas gotovi? Kako, šta, zbog čega, jel povečerje, moraju li se ići tuširati, imaju li radno vrijeme, rojila su se pitanja svake zdravomisleće jedinke. Zamislite, u jeku prebrojavanja, brojač prestane brojati. Bilo gdje i bilo šta. To može jedino Gustav u istoimenom mađarskom crtiću i CIK.

Od te noći, pa do zaključenja ovog teksta, prebrojavanje se pretvorilo u jedno ritualno mrcvarenje, gdje novinari, poslati od strane svojih  redakcija po n-ti put na pressicu , saznaju od čika i teta u CIK-u kako je prebrojano za čitavih 1,6% glasova više od juče i da će sutra proces biti nastavljen...Ova tragikomedija još ne prilazi sigurnoj luci kakvog-takvog kraja.

Nego, osim što Željka sumnja na Mladenove, Tadić na Dodikove i ostali svi zajedno jedni na druge, šta nam je ovaj eksperiment sa radom CIK-a pokazao?

Pa, pokazao je kako ovu atrofiranu organizaciju, kao i većinu drugih u paradržavi, treba mijenjati ili usavršiti, u najgorem slučaju. Pokazao je da se sve do sada izborni proces vodio po sistemu jedna trećina apstinenata, jedna trećina pravih glasačkih listića i jedna trećina trampe u partijskom happy hour-u, između 19 i 20 časova. Sad, neka neki zlobnik kaže da griješim, a ja ću mu odmah odgovoriti da mi pokuša dokazati suprotno i kraj priče. E, taj srećni sat, taj period - ja tebi, ti meni par stotina glasački listića po izbornom mjestu i jeste veliki problem za CIK, baš sada i baš u Republici Srpskoj.

A, što baš sada i što u Republici Srpskoj? Zato što su rezultati na nož, u pet deka, što bi narod rekao. CIK-u je naprosto bilo lako svih prethodnih godina zažmiriti na oba oka, pa i prekriti ruke preko očiju u sretnom satu, e da bi kasnije formalno u kakvoj manjoj opštinici ponovio izbore i to je to. A, sad svaki glas gotovo direktno mijenja titulara vlasti. Sad CIK-ova presuda, hajde da budemo korektni, tačno brojanje glasova, znači direktan uticaj na ishod izbora u Republici Srskoj. Mnogi će reći - Pa to im i jeste posao! Jeste, ali nije bio do sada. A, krali su svi. Uvijek i stalno. Od vremena Ante Markovića do danas. Krali su za 10 maraka, za deset metara asfaltiranog puta, namiještali su rezultate po principu Đuro tebi u pripizdićima gornjim za sto glasova, Jovo meni u pripizdićima donjim za 150. Recite vi meni da nije tako.

Neka CIK kaže da nije tako! Neka kaže da je sve u redu ili neka odradi posao, imenuje i prezimenuje one koji su radili malverzacije i okonča ovu farsu. 

Ta, svi znamo da je Dodik stari/novi Predsjednik, da je Ivanić novi član Predsjedništva iz reda srpskog naroda, da je SNSD sa koalicijom osvojio tijesnu većinu. U čemu je problem? Uprijeti prstom na prevarante? Pritom, taj prst neće imati težinu, ma ni teoretsku, da promijeni stanje stvari na terenu. To što je možda mogao imati težinu da je radio svoj posao, e to je posve druga priča!

Problem je u gospodi koja se dvadeset godina nisu miješala u svoj posao, pa su malo izanđali i zarđali. Problem je u kompletnom sistemu, koji je, ruku na srce, sa strancima stvorio najkomplikovanije izbore na planeti i najimpotentniju izbornu komisiju.

Do tada ćemo, grickajući nokte, saznavati dan po dan, promil po promil, koliko Vlajkiju fali da bude potpredsjednik Srpske, a neće, i slične efemerne zamlate.

CIK je spao na ČIK pogodi i tu i ostao.

Dragan Bursać je novinar i kolumnista BUKA portala. Možete ga naći na Twitteru@dijalekticar