Posmatrano u kontekstu ukazivanja na nešto izuzetno važno, a
jednovremeno poražavajuće i hindenburški katastrofalno, u beskorisnost i
uzaludnost ovog teksta uopšte ne treba sumnjati.
Razloga za to ne
manjka, ali dva se posebno izdvajaju: prvo, oni kojih se naredni redovi
najviše tiču neće ih pročitati (i živo im se fućka zbog toga) i drugo,
oni koji su zainteresovani za ovu problematiku, već su upućeni u sve
mračne ambise koji nas čekaju u 2015.
Čemu onda pisanje o predstojećoj „kulturnoj“ godini? I ovdje bi se moglo
naći ko zna koliko subjektivnih i objektivnih razloga, ali možda bi
najbolji odgovor bio kontrapitanje – Zašto ne pisati o tome?
Ako nas
svakodnevno napisima obmanjuju smatrajući nas glupljima nego što zaista
jesmo i ako nas bombarduju idiotlucima, političkim i estradnim
(političko-estradnim!) zvijezdama i zvjezdicama, zašto ćutati o drugoj
strani medalje?
O toj drugoj, pomračenoj strani medalje, poznatoj pod
nazivom prosvjeta i kultura.
Ukratko,
u prednovogodišnjoj igranki usvojeni su budžet RS (2,033 milijarde KM) i
ekonomska politika.
Prema ovoj politici, prosvjeti i kulturi bi u
narednoj godini trebalo da pripadne 7,19 miliona KM, što je u odnosu na
ovogodišnjih 16,17 miliona značajno smanjenje. Tih 7,19 miliona KM
predstavlja, pazite dobro, oko 0,35 % (slovima: NULA zarez tridesetpet
odsto) budžeta.
A od tih 0,35 % veći dio vjerovatno će biti usmjeren na
prosvjetu, a kulturi šta ostane. Istina, ovo možda i nije loša ideja,
jer će se ulaganjem u prosvjetu možda spriječiti pojava ovakvih rečenica
u udžbenicima: „Kontinent na sve četiri zemljine polulopte“ (vidjeti
sliku)
A šta će biti sa ustanovama kulture, umjetnicima (bez zvaničnog
statusa), raznim kulturnim programima, festivalima, koncertima? Moguće
je predvidjeti tri scenarija. Prema prvom, „kulturnjacima“ će biti
sugerisano da sredstva za svoje aktivnosti traže „na sve četiri zemljine
polulopte“.
Prema drugom scenariju, umjetnici će (larpurlaristički) sve
projekte realizovati iz sopstvenih resursa (!?) i na bazi entuzijazma i
volonterstva. Treći scenarij je najrealniji i predviđa gašenje
kulturnih aktivnosti i udruženja.
U knjizi Žerara Ženeta („Figure V“) na jednom mjestu piše: „Komedija je
tragedija kojoj pođe po zlu“. I ovdje je očigledno mnogo toga pošlo po
zlu, pa je situaciju u kojoj se našla kultura Republike Srpske moguće
opisati kao tragediju prošaranu komedijom.
Ta gorka komičnost ogleda se u
tome što gotovo nikoga ovakvo stanje neće zabrinuti ili alarmirati.
Osim možda preostale novinare kulturnih rubrika i redakcija. Ukidaju se
emisije iz kulture, u štampi odavno ne postoji ni kritika, ni kratka
priča. Šta će da rade ti ljudi kada se i ono malo preostalih kulturnih
manifestacija ugasi?
I još nešto. Do sada je bila praksa da Lutrija Republike Srpske dio
prihoda izdvaja za kulturu. Godinama sam birao brojeve u naivnom
ubjeđenju da sam svakako na dobitku. Više neću.
U duhu novogodišnjih
odluka, od ovog januara igram samo lutriju za useljeničku vizu.
Destinacija?
Svejedno je. Zemlja je i sa dvije polulopte dovoljno
velika.