26.11.2012 god. prisustvovao sam tribini koju je organizovao portal Peščanik u Beogradu. Tema tribine bila je: „Da li je završena jedna epoha“. Spisak govornika, kao i njihova izlaganja, zainteresovani mogu pronaći na sajtu peščanika.
Nekada davno je neki čikica rekao “Tamo gde prestaje logika, počinje Bosna i Hercegovina”. Mi ga pitamo, jesi ti jebo nešto van svog sela, prijatelju? Pa kako prestaje logika, a počinje carstvo bureka i ćevapa? Ne ide. Onda smo izguglali da je to rekao Ivo Andrić, i odlučili da vidimo je l bio u pravu, ipak je on bio poznati kompozitor i samim tim pametan čovek. Razbili smo sve kasice prasice koje smo oteli od dece, platili medveda da nam bude vodič i upustili se u avanturu.
Da je Banja Luka, kad je riječ o zahtjevu Palestine da je se primi u UN u statusu zemlje posmatrača, slijedila stav Beograda, imali bismo konsenzus te bi glas Bosne i Hercegovine bio stotinu trideset i deveti u istorijskoj odluci kojom se Palestini daje (takva) stolica u Ujedinjenim nacijama
Neće, hvala bogu, nedostajati opravdanja za hrvatsku povijesnu suzdržanost po pitanju palestinske državne pravice, i nećemo znati koje će biti šupačkije. Da li ono kako je bolje stotinu godina pregovarati nego jedan dan ratovati, ili ono kako je politika nezamijeranja razborito poštivanje realnosti. Ono da je suzdržanost zapravo mjera naše hrabre nezavisnosti, podjednako daleko i blizu izraelskom novcu i arapskoj nafti, ili ono - meni svakako najdraže - da to zapravo okajavamo svoju tragičnu prošlost i grijehe prema Židovima.
Dve najtužnije i najmasovnije kolone Srba koje sam videla bile su ona 1995, sa puta Beograd - Novi Sad, prognane sirotinje iz Hrvatske, i ona iz Ruzveltove i šire, koja je po poslednji put, krenula za Zoranom Đinđićem, 2003. Nepravdu ni u jednom ni u drugom slučaju Srbija nije zainteresovana da otkloni.
Ovakav ishod slučaja Haradinaj i drugovi bio je očekivan na svim stranama, za razliku od slučaja Gotovine i Markača u kojemu se do kraja nije znalo na što bi to moglo izaći. Upravo stoga srbijanske reakcije djeluju izvještačeno i hinjeno: svi su znali kako će to svršiti, a ipak se užasavaju. Nije Haradinaj oslobođen zato što je Tribunal ‘antisrpski’, nego zato što su oba tužiteljstva, haaško i beogradsko, bila šlampava i nesposobna.
U današnjem hrabrom svijetu novih medija, priče, članci i intervjui se brzo objavljuju, preuzimaju i dijele. Istovremeno, mnogim medijima je sve teže da privuku čitaoce da dođu na njihove portale ili kupe novine, ali se priče šire brzo. Ponekad se čini da portali koji preuzimaju tekstove sa drugih portala, urade malo više nego samo to. Tako me je zateklo kada su mi se neki prijatelji i poznanici javili pitajući me da li zaista podržavam stvaranje hrvatskog entiteta u Bosni i Hercegovini.
Ranka Mišić, prvi sindikalac RS, teatralna je osoba. Imali smo više puta priliku da se uvjerimo u njenu uživljenost u ulogu osobe „na visokom položaju“. Na neki način, društvo, politički establišment, pa i radnici koje, navodno, predstavlja daju joj za pravo da se ponaša kao mikroautarh neke, kobiva, ozbiljne organizacije.
Uvrštavanje pjesme "Zašto tone Venecija" u nastavni plan i program 9. razreda osnovne škole primjer je koji pokazuje koliko sastavljači programa ne vode računa o onima kojima je knjiga namijenjena.