Šta, zapravo, radi Ranka Mišić, čime se bavi i kako taj njen rad može da se promatra, procijeni i valorizuje? Predsjednica Saveza sindikata Republike Srpske uglavnom zbunjuje javnost, samu sebe i medije kontradiktornim izjavama, koje osim narečenog zbunjivanja ne služe ničemu. Zapravo, to su Rankine lične interpretacije stvarnosti koje ona odašilje u javnost.
Evo vam primjera:
Nema protesta
Krajem vrelog avgusta, Ranka je rekla kako radničke proteste priželjkuju samo „pojedini mediji, neke nevladine organizacije i pojedine političke partije”, pa stoga radničkih protesta neće ni biti.
“Nekome bi jako odgovaralo da ima 100.000 ljudi na ulicama Banjaluke. A, ima i onih kojima to nikako ne bi odgovaralo. Mi sada moramo izbalansirati cijelu tu priču da dobijemo ono što nam treba, a da što manje imate gubitaka”, rekla je predsjednica Saveza sindikata za list “Nezavisne novine”.
Kad je bila prilika, uoči izbora, da Mišićeva stane iza radnika, da pokrene i, naravski, podrži proteste, koji bi i te kako preobličili političku scenu, barem na lokalnom nivou, ona je davala ovakve, defetističke, izjave. Najtužnije je njeno objašnjenje, njen razlog za neodržavanje protesta. Ona, dakle, ni prije tri mjeseca nije sporila da su prava radnika i njihova materijalna situacija, blago rečeno, katastrofalni. A, ne! Razlog neizlaska sindikata na ulice jesu “pojedini mediji, političke partije i nevladine organizacije”. Jadno! O njenom “balansiranju cijele priče” ne treba puno trošiti riječi. Radnici su od silnog balansa spali sa lošeg na gore.
Bensedinizacija radnika
Međutim, Ranki Mišić se mora odati priznanje na moći i hipnotičkoj snazi kojom umrtvljuje i ono malo entuzijazma u radničkoj klasi (ako je uopšte ima). Radnici, sa svojim sindikatima, po pravilu bi se trebali svrstati u prve redove borbe za društvenu pravdu uopšte. Ne, ne treba prvi da budu studenti i penzioneri. Možda je to u našoj prćiji slučaj, ali svugdje u svijetu radnici – dakle, hranioci porodica i ljudi koji drže ekonomsko-politički sistem znan kao država na okupu, prvi protestuju ukoliko nešto ne štima. Ne treba biti vidovit i pretjerano pametan. Pogledajte samo od Maribora i Ljubljane, do Pariza i Madrida, ko je u prvim redovima demonstranata.
A najbolji tajmnig za proteste je predizborni period. Tad je vlasti skup svaki glas. A za vlast, glas je jednako čovjek. I tada je zapravo jedini trenutak da se igra manipulacije okrene naglavce. Da oni izmanipulisani (radnici) mogu manipulisati starim manipulantima (političarima na vlasti). Situacija je, reći ćete, prilično jednostavna. Ali, vidite, nije. Jer kad se ponadate da će radnici izaći na ulice, sveprisutna Ranka im svojim izjavama ubrizga sredstvo za smirenje i ništa se ne desi.
Zamislite koliko uoči izbora autodestruktivno i katastrofalno zvuči izjava Ranke Mišić u kojoj veli: „Nismo se oglašavali i postavljali zahtjeve u vrijeme predizborne kampanje da to ne bi bilo pogrešno protumačeno i zloupotrijebljeno. Svim političkim partijama smo predložili da razgovaramo o njihovim konkretnim socijalno-ekonomskim programima. Međutim, nijedna stranka nije odgovorila. Neke su nam poslale svoje programe, a samo dvije su imale konkretne prijedloge.“ ???!!!
Kada vođa sindikata izjavi ovako nešto i kada je za ovakve i slične izjave plaćena (najmanje) u visini tri prosječne plate, dakle 2400KM, minimum, šta da očekuje neki pusti nesrećnik koji nije godinu dan vidio žute banke, a opet plaća nekakvu budalastu članarinu za sindikat.
A onda, preokret! Ukrcavajte se, idemo u revolucionarne Mišićkine vode!
Sloboda Mišić
Kolona od preko 5000 ljudi, po kišnom banjalučkom danu, kreće se od zgrade Vlade ka Trgu Krajine. Na čelu kolone Žena. Nebom koje počinje da sniježi, para njena visoko podignuta pesnica. Predvodnica radničkih protesta, “Sloboda” Ežena Delakroe u kožnoj jakni. Ona, Ranka Mišić. Borac za prava radnika (doduše samo na državnim jaslama) za taj petak 30. novembar. Fatamorganično!
“Mi hoćemo da štedimo, ali na štednju pozivamo one koji godinama isisavaju sredstva iz budžeta, one koje troše jednu i po milijardu KM na nivou BiH, one koji ne plaćaju poreze i doprinose, kao i one koji su sagradili vile na grbači radnika – od njih uzmite i dajte u budžet! Ovo je početak sindikalne borbe za radnike cijele Srpske, a mi smo ovdje da kažemo NE lošoj ekonomskoj politici i lošem budžetu”, odjekuje megafonični glas Ranke Mišić i gubi se u sivilu novembra na izdisaju.
Ma, otkuda sva ta zakašnjela poetika?
Pa, otuda što je i TREBALA biti dockan. Ne bi se Ranka toliko upinjala, derala, niti imitirala Robespjera ili Lenjina, da unaprijed ne zna kako je ovo jalov pokušaj da se radnicima udijeli kakva mrvica sa ionako praznog stola. Budžetlijama je skresano 10 % od plate za ionako upitan posao, preciznije, većini je to samo dolazak na radno mjesto dobijeno preko stranke na vlasti. Čast izuzetcima! I sve i jedna štikla u povorci, sve i jedna solidna muška kožna cipela zna da ovo nisu protesti nego farsični dokaz da postoji naaki sindikat, sa još živom Rankom Mišić na čelu istog.
Tako je ovaj osebujan ženski lik malo nahranio svoj ego u toj blentavoj povorci, učvrstio svoj status prvog sindikalca Srpske i dokazao da riječi i stavovi podliježu promjenama na dnevnoj bazi.
Jer, šta je to toliko krenulo po zlu od avgusta do novembra da bi Ranka promijenila stav za 180 stepeni, pa se od NE protestima pretvorila u temperamentnu predvodnicu kolone. Zapravo, nije se ništa promijenilo, pa je njen zaokret bio, kako to vole reći ovdašnji sportaši i supismene zvjezdice, za 360 stepeni. Odakle je krenula, tu je i došla Ranka. Iz ničeg u ništa.
Radnike i dalje otpuštaju. Mislim na ljude koji zaista rade u ono nešto jada i čemera proizvođačkih pogona u Srpskoj. Sa druge strane se i dalje bar jedno-dvoje dnevno, preko burazerskih, partijskih i inih veza, uhljebi u neku od institucija, te iste špatne Srpske. Sve je isto, samo Ranka zapjeva nekad Cile, nekad Mile.
I, zaista, osim same sebe, ovu osobu niko zaozbiljno ne uzima. Od njenih ađutanata u sjedištu Saveza Sindikata, preko političara svih fela, do običnog puka, koji se najčešće zabavlja njenim retoričkim eskapadama i nespretnim obmanjivanjem naroda kako se bori za prava radnika.
Zato neće čuditi ako Ranka za koji mjesec, a možda i prije, izađe sa nekom platformom u kojoj se zalaže za otpuštanje radnika i sječu plata. Sve će ostati isto, očekujemo samo novi šalić i kožnu jaknu. Dakako, na Ranki. Radnici o ovom asesoaru mogu samo sanjati.
Radnički sindikati Vladi RS: Dosta je!