Onda je sestra Melita je uletila isprid mene da fra Ive me ne prokine. Ona je uzela kutijicu i rekla je: 'Robi, zlato, jel ti imaš blagog pojma zašta ovo služi?' Ja sam zacendrao: 'Pa za božićne ukrase! Zašta drugo?' Tu su se fra Ive i sestra Melita pogledali sa zbunjozom. Fra Ive je rekao: 'Momak, ti si stvarno bolestan u glavu! I otkud tebi tolipacnom golduni?' Ja sam se rascmoljijo: 'Pa uzeo sam ih mami iz kantunala!' Fra Ive je rekao: 'Opa! A jel ti gospođa mama možda objasnila šta sa njima radi?' Ja sam rekao: 'Mama kaže da sa njima tati kiti bor!'
Kako ispričati priču? Toplu ljudsku priču o sjajnoj novinarki, koja je u ime svih nas ustala i rekla - Dosta je tiranije nad medijskim pregaocima! Kako išta napisati, a da vam suza izdajica iz oka ne kane? Kako prenijeti narednim pokoljenjima neviđeni čin hrabrosti?
Mlađi klinci su masturbirali, masturbiraju i masturbirat će, a stariji su se seksali, seksaju se i seksat će se. I nema te molitve, letka, ponoćke i duhovnog susreta koji će to zaustaviti. Pitanje je samo hoće li pritom znati što rade.
Svako ko razmišlja je nesrećan“, kaže Sergej Dovlatov u jednoj od svojih priča. Neke vrane grakću po ceo dan, druge nemaju šta da kažu. Gledam jednu kako šparta levo-desno po mom dvorištu, kao Hamlet na pozornici. Izgleda da je muči nešto nerešivo, nešto suviše komplikovano za mozak jedne usamljene vrane. Ali ništa je ne košta da proba, pretpostavljam, čak i uz svu galamu koju njeni rođaci prave dok dolaze i odlaze, kao da drum ispred njih ne prekrivaju led i opalo lišće, nego sveže pregažena divljač.
Niko ne zna koliko Evropljana pati od anksioznosti ili paniči kako bi sačuvali velike evropske tradicije, profitirali od bogatstva koje su požnjeli od nezapadnog svijeta i zadržali prednosti koje su stekli u stoljetnim konfliktima, kolonizacijama i ratovima. Ali ako Evropa doista hoće da se zaštiti, ne bi li bilo bolje da se okrene sebi i da se prisjeti svojih temeljnih vrijednosti koje su je nekada činile središtem gravitacije za sve svjetske intelektualce.
Evo još jednog teksta u kojem ćemo se pobljuvati po radu hrvatske policije. Zbog uštede prostora, učinimo to u prvome pasusu: hrvatska policija je u najvećoj mjeri organizacija profašističkoga tipa, impregnirana mentalitetom koji se nije promijenio od vremena Tuđmanove diktature, uvijek spremna da bez suvišnih obzira ugrozi prava i slobode građana, te tako – za račun nacionalnih, partijskih ili osobnih interesa – potkopa vrijednosti demokratskog društva, one nad kojima bi nominalno trebala skrbiti.
Odavno nisam na jednom mjestu, u samo jednom danu, tako precizno, jasno i bez ostatka dobio potvrdu gluposti, naivnosti i zapravo amaterskog višegodišnjeg zamajavanja vjerovanjem kako je drama Bosne i Hercegovine rezultat, pored ostalog, nerazumijevanja i nespremnosti tzv. međunarodne zajednice da shvati našu situaciju. Ili, njihovog neznanja temeljem kojeg su izgradili i nametnuli “pogrešan koncept” što nas evo satire. Istina je zapravo jednostavna. Ništa tu nije ni onda ni sada bilo pogrešno, već je od početka riječ o razrađenom projektu koji apsolutno uzima u obzir sve njihove potrebe i interese i ni najmanje ne haje za realnost kakvom je mi vidimo. Ili, ne daj bože želimo. Realnost ustvari i ne postoji mimo onoga što će oni svojim projektom proizvesti.
Priča o nedavnom nasilju u jednoj američkoj školi u kojoj je počinilac poubijao dvadesetoro dečice ne samo da nadilazi sve visokobudžetne bljuvotine u 3D tehnologiji već me je podsetila na jedan događaj od pre dvadesetak godina
Sve ostalo bilo je isto, u finalu Palfi i Lesar, spremali su isto jelo, nekakvog smuđa s bundevom u bučinom ulju, isti su bili članovi stručnog žirija, isti studio, ista špica, sve isto, samo na Novoj TV naslovom masterchefa ovjenčan Nikola Lesar, a na Federalnoj televiziji Marko Palfi.