Ovako, u najkraćem, ide priča. U martu 1917, šetajući Brodvejom, Baster Kiton je naleteo na prijatelja iz vodviljskih dana koji je slučajno poznavao Fetija Arbakla, čuvenog komičara nemog filma i Čaplinovog rivala. Na pitanje da li je ikada glumio u filmu, Kiton je rekao da nije, pa ga je prijatelj pozvao da u ponedeljak svrati do Arbaklovog studija u Četrdeset osmoj ulici. Kiton je prvo odbio, pošto mu je Arbakl jednom ukrao vodviljski monolog, ali se predomislio jer ga je kopkalo da vidi kako se prave filmovi, a naročito kako se snimaju skečevi.
Samir Šestan, urednik prvog poslijeratnog zabranjenog časopisa u BiH, autor koji je, u posljednjih 20 godina, i kao novinar i kao dizajner, bio izložen različitim vidovima pritisaka i cenzure - zabranjivani su mu tekstovi, novine koje je uređivao, naslovne stranice, plakati - osvrće se na aktuelno stanje u bh. medijima, tvrdeći da smo suočeni sa mnogo ozbiljnijim problemom od cenzure i autocenzure.
Konobari koji rade u restoranu i bifeima Parlamenta BiH prije nekoliko dana dobili su nove uniforme, na kojima dominira plavo-žuti grb BiH sa bijelim zvjezdicama! Ova vijest odjeknula je kao petardica u gastro-heraldičko-nacionalističkim krugovima Republike Srpske.
Čovjeku bude žao kad vidi promrzlu pticu skutrenu u zavjetrini; stisnula zima, kovitla snijeg, pada noć, a ona ko samac usred svemira, naoružana samo perjem i strpljenjem čeka neko maglovito bolje sutra.
Iskreno, ne znam da li bilo gde u čitavom univerzumu postoji barem jedna realnost u kojoj bi ovakva verzija naše zajedničke sadašnjosti uopšte bila moguća. Pitam se, pitam, ali - ne nalazim odgovora. Nekako mi se i dalje prihvatljivijom čini pretpostavka da Srbi i Hrvati u svim nebrojenim paralelnim stvarnostima širom bespreglednog kosmosa mrze jedni druge istovetnim žarom kao i u ovoj našoj.
Sve su svjetske novine javile kako je u malom akvitanijskom gradiću Yvracu strašnom greškom do temelja srušen tri stotine godina stari barokni dvorac Chateau Bellevue. Radnici iz Poljske, kaže se u vijesti, nisu dobro razumijeli namjeru novog vlasnika, ruskog tajkuna koji je htio srušiti staru, trošnu kućicu za alat, pa su umjesto nje sravnili sa zemljom mjesnu znamenitost.
Naš domaći, autohtoni, takoreći, narodni rasni homo cylindriacus, dakle, koji stoji po pravilu uvijek na čelu jedne takozvane "kulturne (cilindraške) ustanove", razmišlja u sjaju svoga građanskog dostojanstva o sebi ovako: u ime sedam hiljada doktora naše cilindraške znanosti, ja stojim na čelu te iste naše znanosti kao njen najučeniji predstavnik, svakoga. poštovanja najdostojniji!
(Miroslav Krleža, Na rubu pameti)
Kada je reč o dopingu u sportu, bitan je samo odnos podsticaja: podsticaja za ljude koji koriste zabranjena sredstva i podsticaja za ljude koji ih u tome mogu sprečiti. U nekim sportovima, iskušenja za sportiste su relativno mala. Možda fudbaleri Premijer lige petljaju sa rekreativnim drogama više nego što bi trebalo, ali upotreba nedozvoljenih ergogenih sredstava verovatno nije uobičajena, jer su za prvorazredni fudbal neophodne najrazličitije veštine.
Da li će početni uspesi slovenačke pobune naroda prerasti u temeljnije društvene promene? Može li se u potpunosti ukloniti štetna politička elita? Izgledi nisu vedri. No ako ništa drugo, ideje, razmišljanja, strategije i inicijative cvetaju na sve strane, moždani točkići se obrću i zuje po celoj državi. I za takvih nekoliko nedelja je vredelo dočekati starost.