Miljenici bogova umiru mladi: da li mi to bogovi nešto poručuju? Zbog neobjašnjivog diskontinuiteta u prostorno-vremenskom kontinuumu, u nedelju sam napunio 50 godina. Pisao sam nadležnim organima, ali nisu mogli da mi pomognu.
„A da se mi nekako dogovorimo” i onda on tebi vrati vozačku dozvolu, pa ti u nju staviš hiljadarku, pa mu opet vratiš tu dozvolu da je pogleda još jednom, i, gle čuda, odjednom i on shvati da gospođa nije prošla kroz crveno...
U pozorištu obično predstava počinje kad se zavjesa razmakne. U avionima je obrnuto: putovanje počinje kad se zavjesa namakne. Nenad Veličković je bio iza jedne strane te zavjese.
Dakle, što je to što su Charles de Gaulle i Konrad Adenauer shvaćali, a što mi na balkanskim vjetrometinama uporno ne želimo shvatiti? Odgovor je jednostavan. Shvatili su da ne smiju robovati mitovima iz prošlosti, čak i kada su povijesno zasnovani, da se moraju osloboditi ustaljenih predrasuda i šablona u kojima su se međusobno gledali i doživljavali, shvatili su da budućnost nije u dominaciji nego u suradnji, prijateljstvu i povjerenju. Imali su državničku mudrost, političku viziju i hrabrost poći putem trajnog mira, prijateljstva i savezništva i suprotstaviti se svima, s jedne i druge strane, pa i preko Atlantika, koji su mislili drugačije.
Čak 72 odsto studenata smatra da Republika Srpska treba da se otcijepi od BiH. Ispitanici se gotovo dvotrećinskom većinom protive ulasku BiH u Evropsku uniju, a čak četiri petine nije za ulazak u NATO.
Razlika između krvoločne basne i krvoločne bosne jest u tome, shvatili ste, što basna ima pouku, a bosna nema. Cijela je ideja bosne o Benku i Zenku u tome da se djeca prestrave istinom o prvomajskim ražnjevima. Nema naravoučenija, nema pouke: sve što je pjesnik htio reći djeci, jest to da je meso koje u slast jedu još jutros pogledom molilo zlog mesara da ga ne kolje. Nema vještica i čudovišta, nema zlih maćeha i crnih vukova, ima samo janjetine za Prvi maj.
Ljudi se, ovdje, ne plaše, koliko – stide. Izaći na proteste; podići glas; štrajkovati; znači i konačno se suočiti; sjesti, priznati i opojmiti težinu, prije svega kulturne, pa tek onda, socijalne i ekonomske žabokrečine u kojoj, svi odreda, ''sretni i debeli'', dvadeset godina ''veslamo''. S obzirom na ''državu'' u kojoj smo, to, zaista, nije lako. Još dalje, a to je, upravo, mjesto gdje nam nedostaje hrabrosti, znači i priznati udio sopstvene krivice. Ispraviću se, nije riječ o ćutanju, nego prećutkivanju.
U Bosni i Hercegovini u posljednjim godinama došlo je do suspendovanja demokratskih procedura, a time i same demokracije. Evidentirana su sve učestalija kršenja ustava na svim razinama u Bosni i Hercegovini, zakonskih i pravnih normi, poslovnika i procedura što prijeti da zemlju odvede u potpunu pravnu anarhiju.