HomeKolumne

Kolumne

Ozren Kebo: A ni eksplozije nisu isključene

Kako bi muškarac mogao vladati ičim u jednoj porodici kada ne poznaje elementarne činjenice iz života iste? Sedam od deset muškaraca ne zna koliko im djeca imaju godina, a devet od deset – u koji im razred nasljedni faktor ide. Kada dođe roditeljski sastanak, majke su dramatično zastupljenije od očeva. Muškarci pojma nemaju o kućnom budžetu, ne znaju kako upaliti mašinu za suđe, blage veze nemaju gdje se stavlja prljavo rublje u mašinu za veš, a rupu za omekšivač ne bi našli ni kad bi im prijetila kazna višesatnog šopinga.

Slobodan Tišma: Kratke priče i duge pjesme

I pored sveg tog odijuma prema muškom svetu, ne mogu da kažem da nikada nisam imao muškarca za prijatelja. Imao sam, ali uvek sa velikim oprezom. Kako je vreme prolazilo, te veze su se obično tanjile, odnosi su se hladili i adio, do kraja, ti ljudi kao da nisu ni postojali. Ipak, sećam se nekih prijatelja sa velikim prezirom, svaki je imao svoje bedne trenutke i od toga mi je bilo muka. Pomislio bih nekada i na njihove očeve koje sam takođe poznavao, čije su samo blede kopije oni bili, svi su bili mrtvi, umirali su sa pedesetak godina, međutim, majke su bile još uvek žive, kao da nikada nisu ni umirale.

Boris Dežulović:Povratak Bobija i Rudija u Republiku Srpsku

Elem, javio se Bobi na oglas za vozača viljuškara u novu tvornicu drvne građe, pa došao na razgovor za posao. "Nego", upita u neka doba Bobi vlasnika firme, "kolika bi bila plata?""Pa, u početku dvjesto pedeset maraka", odgovorio mu gazda, "a kasnije bogami i petsto, šesto." "Odlično", zadovoljno će Bobi, "vratit ću se ja onda kasnije."

Martina Mlinarević-Sopta:Ja ustajem!

Ja ustajem 14. veljače 2013. jer živim u još uvijek primitivnom bosanskohercegovačkom okruženju u kojem se u mnogim kućama do podne moli Boga, a od podne ubija Boga u ženi. Ja ustajem jer živim u okolini u kojoj se takvo što ni u ludilu ne smije priznati, jer kuku lele, šta će reći selo, šta fratar, a šta strina...

O Thomasu Bernhardu ili Kako mrzeti svoju zemlju

Austrijskom piscu Tomasu Bernhardu neću pisati hvalospeve jer odmah mi se ukazuje njegov prekorni pogled upozorenja, kao i u romanu krštenim imenom Stari majstori uz čije ime stoji reč komedija. Odnosno, ovaj sad već stari majstor, što je napustio ovozemaljsko pre dve decenije, ironiše i nad samim sobom i svakim ko bi udivljenički da ga spominje. Dosta! Ni reči hvala više.
- OGLAS -

Kako sam se ispisao iz Sindikata i napisao novi sindikalni Manifest

Radnik ima pravo na život koji je dostojan ljudskog bića. Cilj sindikata je vođenje legalne borbe za prava radnika. Nažalost, mišljenja sam da se trend demokratizacije, koji je zahvatio cijelo društvo, nije odrazio na sindikat.Nama ne treba sindikat koji svoje postojanje pravda podjelom dječjih paketića ili prodajom zimnice. Stoga mi, radnici, upućujemo poziv svim radnicama, radnicima i sindikalnim organizacijama da podrže našu borbu za demokratizaciju sindikata. Okupimo se zajedno oko istog cilja. Naš cilj je svakom radniku omogućiti život dostojan čovjeka...

Boris Dežulović:Predstava Zastava u Osijeku Donjem

Svaki Osječanin koji na vrijeme podmiri svoje dugovanje za vodu, obavijestio je građane njihov vodoskrbnik, dobit će na poklon uredno u plastičnu vrećicu zapakiranu - hrvatsku državnu zastavu!Za nabavu trideset tisuća hrvatskih stijegova Vodovod i Grad Osijek kao partneri izdvojili su tako sedamsto pedeset hiljada kuna, iznos gotovo upola veći od gradskog budžeta za rad osnovnih škola, odnosno ravno dvostruko više nego što Grad izdvaja za zaštitu i očuvanje kulturne baštine!

O građanskom novinarstvu

Rich Oppel, glavni urednik novina Charlotte Observer, bio je nezadovoljan načinom izvještavanja o izborima u SAD-u 1990. godine, pa je dvije godine nakon toga odlučio da pokuša sa drugačijim pristupom. Naime, napravljena je anketa sa uzorkom od 1000 ljudi, kojom je provjereno o kojim problemima građani najviše žele da budu informisani u toku izbora, tj. šta je ono što ih najviše zabrinjava.

Slavenka Drakulić: Norin poučak – Rejting nam je smeće, ali mi nismo!

Norin slučaj bi političare mogao podučiti da i hrvatski građani mogu biti drugačiji: yes, we can! Pod uvjetom da oni pronađu novi način kako doprijeti do građana, da nauče kako govoriti, a da ne lažu, da se angažiraju ozbiljno za javni, a ne isključivo svoj interes, da shvate da su građani razumna bića, te da im je stvarno stalo da svima bude bolje . Ljudi imaju snage, volje, entuzijazma – ali treba ih barem pokušati motivirati i mobilizirati za zajedničku dobrobit. Ne samo srcem nego i razumom.

NAJNOVIJE