Banjaluku i Banjalučane, kao ni vijekovima prije, niko ništa nije pitao. Preko noći, nestade grb Grada. Jedan od najvažnijih heraldičkih simbola biće dokinut oktroisanim odlukama sa „više instance“.
Ne možeš ti našega čovika zajebat - rekao je s neskrivenim ponosom mnogi Hrvat pročitavši u novinama kako je stanoviti Saša (24) s otoka Krka prvi u svijetu, prvi dakle od svih šest milijardi ljudi i svih pola milijuna vlasnika novog američkog elektroničkog čuda, uspio probiti zaštitu revolucionarnog Appleovog mobitela iPhone.
U instalaciji tadićizma važnu ulogu zauzimao je i naš aktuelni predsjednik Milorad Dodik. Kao rođak sa sela. Navijač Partizana. I Srbije, naravno. Dragi gost iz provincije....
Koliko para toliko muzike. Međutim, popunjavanje budžeta i utvrđivanje ekonomske politike zahtijeva stalno praćenje rada vlasti od strane Sindikata. Sindikalna organizacija zastupa interese radnika, problemi koje Vlada izazove u ekonomskom sistemu ne mogu biti problemi Sindikata. Stoga, Sindikat mora spriječiti Vladu da probleme koje je sama izazvala rješava na račun radnika.
Za one što povremeno žele da se odvoje od svoje uvažene i mnogopoštovane persone, koja nam nameće svest o tome šta drugi ljudi misle o nama, umesto slike ko smo mi u stvari, putovanja nude mogućnost da se bude niko i ništa, gost koji prolazi zemljinim šarom, običan posmatrač koji je u nepodmitljivom ogledalu drugih samo ljudsko biće.
Država, puna svjetovnih zakletvi, nastupa kao crkva koja pronosi religiju osovljenu na nacionalnoj muci, uz naherenu figuru kolektivnoga hrvatskog Krista pribijenog na vukovarskom križu
Teško je prihvatiti da su ovakve stvari moguće, da se zaista događaju danas, kad smo već zagazili u XXI vek od kog smo nekad toliko očekivali. Ne tvrdim da sam stručan, ali ne zove li se to, ta čvrsta veza između vazda prezainteresovane države i vazda prekrupnog (u ovom slučaju internet-) kapitala - fašizmom? I nije li slobodne građane – u času kada im oduzmete pravo da se zakonski bore i protiv jednog i protiv drugog – umesnije zvati podanicima, masom, robovima ili rajom? Ili eventualo – anonimcima?
Da nas nema ne bi nas trebalo izmisliti. Kad nas već ima trebalo bi nas pobiti. Čitava je Hrvatska jučer bila na nogama jer se krenulo sa prodajom ulaznica za, to sam negdje pročitala, “epski dvoboj”.
Svaki od triju bosanskohercegovačkih „konstitutivnih naroda” za najveću svetinju i tekovinu u svojoj modernoj povjesnici drži političku borbu za vlastiti nacionalni identitet, za priznavanje nacijom. Svaki od tih naroda ima dugu povijest borbe za nacionalnu emancipaciju koju doživljava kao najvažniji element izborenoga nacionalnog identiteta; nijedan od njih ne bi danas dosegnuti politički stupanj toga identiteta dao ni za što na svijetu; za svaki od njih Bosna i Hercegovina kao politička zajednica ima smisla samo ako će u njoj tako samodoživljavani nacionalni identitet