Kada je Teni* doletjela šaka u leđa, nije stala, nije se osvrnula, nije se ni prepala. Samo je u pola glasa Lei rekla: "Evo opet, Kralju" i nastavile su hodati. Bilo je 4. 30 ujutro, 17. juna 2012. godine. Noć je postajala sve tanja, svjetlo se probijalo blijedeći nijanse tamnomodre, kao da je netko daleko iza neba upalio lampu. Plaža Bačvice u Splitu je mirovala, poneke su grupice ljudi sjedile na klupama, možda je i s mirne površine mora dopirao prigušen smijeh noćnog kupanja.
Dok ovo pišem negdje u podsvjesti mi odzvanja, Bebek iz „Bijelog dugmeta“ sa onim čuvenim stihovima „ po meni se ništa neće zvati...pamtite me po pjesmama mojim..prijatelji bivši, prijatelji budući“. Baš tako i želim završiti ovu priču, bez namjere da skrenem pažnju na sebe. Biću neizmjerno sretan a nebrojeno je primjera ljudske vrijednosti, hrabrosti i čovjekoljublja, koju su iskazali ljudi na ovim prostorima, da sutra opet neko kao Nazif danas, bude zabilježen, neko kao na primjer doktor iz Doboja koji je spasio Nazifovu ženu, za kojeg vele da je vrstan doktor i veliki čovjek. Bit ću sretan kada se budu prepričavale ljudske dobrote.
Ja, naime, mislim da nije toliki problem njezin brouken engleski, službeni jezik ruskih generala u američkim filmovima: ja mislim da je problem činjenica da su porezni obveznici platili pedesetak hiljada eura da bi netko na tom jeziku rekao pet-šest nepojamno, upravo veličanstveno besmislenih rečenica. Pedeset hiljada eura za pet-šest rečenica, za te pare hrvatska je država u Europski parlament mogla poslati i Jelenu Rozgu, i pride Vjekoslavu Huljić da joj piše govore.
Spilbergov film nije ni Linkolnova politička biografija niti hronika nekoliko poslednjih godina njegovog života, nego neka vrsta studije slučaja. Ono što film (raz)otkriva jeste (poznata) realnost politike: iza nečeg tako uzvišenog, humanog i istorijski neizbežnog kao što je ukidanje ropstva, pored političkih uverenja pobornika ukidanja stajala je i korupcija, odnosno kupovina podrške oponenata, ali ne novcem već obećanjem političkih položaja za one koji promene stranu.
U instalaciji tadićizma važnu ulogu zauzimao je i naš aktuelni predsjednik Milorad Dodik. Kao rođak sa sela. Navijač Partizana. I Srbije, naravno. Dragi gost iz provincije....
Ne možeš ti našega čovika zajebat - rekao je s neskrivenim ponosom mnogi Hrvat pročitavši u novinama kako je stanoviti Saša (24) s otoka Krka prvi u svijetu, prvi dakle od svih šest milijardi ljudi i svih pola milijuna vlasnika novog američkog elektroničkog čuda, uspio probiti zaštitu revolucionarnog Appleovog mobitela iPhone.
Koliko para toliko muzike. Međutim, popunjavanje budžeta i utvrđivanje ekonomske politike zahtijeva stalno praćenje rada vlasti od strane Sindikata. Sindikalna organizacija zastupa interese radnika, problemi koje Vlada izazove u ekonomskom sistemu ne mogu biti problemi Sindikata. Stoga, Sindikat mora spriječiti Vladu da probleme koje je sama izazvala rješava na račun radnika.
Banjaluku i Banjalučane, kao ni vijekovima prije, niko ništa nije pitao. Preko noći, nestade grb Grada. Jedan od najvažnijih heraldičkih simbola biće dokinut oktroisanim odlukama sa „više instance“.
Država, puna svjetovnih zakletvi, nastupa kao crkva koja pronosi religiju osovljenu na nacionalnoj muci, uz naherenu figuru kolektivnoga hrvatskog Krista pribijenog na vukovarskom križu