Modeli poslovanja se ovde nikada ne menjaju, samo tzv. kultura ostaje uporno površna, banalna i partijska. Sa povećajem stepena njene partijnosti, raste joj i cena ali ne i vrednost. Za sve ostale koji bi da nešto rade u kulturi, ostaje Grosov nauk da najpre moraju osvestiti “svoje mesto u armiji potlačenih koji se bore za svoj deo sveta, za smislenu društvenu organizaciju života”. Možda objavljeni revizorski dokument ponudi neku pomoć u tom mukotrpnom procesu.
Već sada su vidljive sve brojnije politički angažovane grupe na socijalnim mrežama. Neki od njih su već iskoračili iz svog virtuelnog u realni svet i najavljuju ulične akcije. Uprkos udruženim naporima mnogih, nije moguće zaustaviti razvoj demokratije i sprečiti građane i građanke da aktivno i neposredno odlučuju o svojim životima.
„Jutros prije šest, kaže mi čistačica, ovdje sve vrvjelo od Hrvata“, ubacila se plava u razgovor. „Mislim da su noćas logorovali ispred ambasade. Kako neobični ljudi. Jedva smo ih uvjerili da su sve radne vize već razgrabljene elektronskim putem, čim smo obavijest stavili na Internet. Skoro nam se od navale raspao kompjutorski sistem.“
Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic. Elem, sjedio kralj Stjepan Tomašević u svome dvorcu na Bobovcu zavaljen na svilenim jastucima, kad mu odjednom u odaje banu Kraljević Marko. "Turci!", vikao je Kraljević Marko kao mahnit, "idu Turci!" "Đe, đe?", trgnuo se kralj Stjepan sve pipajući pod jastuke, "na OBN-u il' na Hayatu??"
Ali za sam početak hoću da kažem da ovaj film nije ni za mnogo starije ni mnogo mlađe od 40. Malo gore i malo dole je okej, ali za sve ostale teško da će ovde biti zabavnog sadržaja. Oni stariji sigurno ne žele da se podsećaju tih dana (možda eventualno da se još par decenija vrate unazad), dok oni mlađi bolje da se ne depresiraju unapred. Što nikako ne znači da je nova komedija autora filma ''Zaglavilo se'' depresivna i teška za gledanje. Nipošto. Ovo je komedija pre svega, smešna i gorka u isto vreme, ali ipak komedija. Amerikanci imaju i bolji izraz – dramedy. Kod nas takva kovanica zvuči bezveze, ali to je to. Drama, ali komična.
Generacija Titovih pionira, onih koji su preživjeli pretvorbu Jugoslavije u Konzumoslaviju devedesetih pamti crtani film Kalimero bez reklame na kraju. Taj crtani se uvijek završavao rečenicom: Nepravda pa to ti je!
Svaka obnova opozicionog duha u profesionalno-menadžerskoj klasi, ili njenim ostacima, treba da započne od svesti da se ono što je zadesilo školovanu srednju klasu odavno dogodilo radničkoj klasi. Zaduženi nezaposleni i nedovoljno zaposleni svršeni studenti, osiromašeni nastavnici, premoreni i neplaćeni uslužni profesionalci, pa čak i poneki naučnik-uzbunjivač – svi oni mogu da očekuju da će se naći u istoj situaciji koja je snašla kvalifikovane radnike početkom 20. veka, i sve američke industrijske radnike krajem 20. veka.
Kad postanemo svesni neprekidnog napredovanja od prirode do civilizacijskih standarda, onda je glupo pitanje da li smo trovani mlekom koje ove godine nije dostiglo evropski nivo. Trovani smo onoliko koliko i neki drugi koji nisu blizu strogosti Evropske unije, i onako kako je bilo pre usvajanja njenih strogih mera. Tako ispada da što se više diže panika, to se stvar mora gledati sa pozitivnije strane. To govori da hoćemo baš ono najbolje, baš one najviše standarde, a sve ispod toga ne dolazi u obzir.