Rich Oppel, glavni urednik novina Charlotte Observer, bio je nezadovoljan načinom izvještavanja o izborima u SAD-u 1990. godine, pa je dvije godine nakon toga odlučio da pokuša sa drugačijim pristupom. Naime, napravljena je anketa sa uzorkom od 1000 ljudi, kojom je provjereno o kojim problemima građani najviše žele da budu informisani u toku izbora, tj. šta je ono što ih najviše zabrinjava.
Danas, kad religija sve više postaje nadahnućem za ubojstva i nasilje diljem svijeta, uvjeravanja da kršćanski ili muslimanski ili hinduistički fundamentalisti samo zloupotrebljavaju ili pervertiraju plemenite duhovne poruke svojih vjera zvuče sve ispraznije. A što je s vraćanjem digniteta ateizmu, jednog od najvećih nasljeđa europske kulture i možda naše jedine šanse za mir?
Norin slučaj bi političare mogao podučiti da i hrvatski građani mogu biti drugačiji: yes, we can! Pod uvjetom da oni pronađu novi način kako doprijeti do građana, da nauče kako govoriti, a da ne lažu, da se angažiraju ozbiljno za javni, a ne isključivo svoj interes, da shvate da su građani razumna bića, te da im je stvarno stalo da svima bude bolje . Ljudi imaju snage, volje, entuzijazma – ali treba ih barem pokušati motivirati i mobilizirati za zajedničku dobrobit. Ne samo srcem nego i razumom.
Niko još nije uspeo da pobegne od istine svoje, koja nas kao senka prati u stopu. A istina je da nismo ono što smo nekada bili, da smo se potrošili i promenili. Opsena nas drži u vlasti, ne možeš joj ništa jer ne znaš šta hoćeš, u zemlji gde se svi stalno ljube, a gde niko nikog ne voli.
Mudrost, to je kad od sopstvenog pamćenja napraviš selektivnu kategoriju. Sve ono kad si ispao glup temeljito pozaboravljaš, a ono gdje si, kao, nešto briljirao, zlopamtiš stoljećima. I još redovno naglas evociraš uspomene, na konsenzualno oduševljenje tvojih najmilijih.
Žalite li se da vam je dosadno ? Nemate posao? Kukate dan za danom jedno te isto. Možda ne znate gdje i kako možete kvalitetno provesti vaše slobodno vrijeme ? Ili pak, kritikujete loše organizovan kulturni život vašeg grada ?
Strah je promašaj.Jer strah je najveća prepreka tvojoj sreći. Strah te blokira, ali samo se usudi. Jednostavno skoči. Kad je riječ o nama, svi se mi ponekad zadovoljavamo osrednošću. Onim ni tamo ni 'vamo.. Ponekad smo previše labavi. Oslobodi se svega onoga što te opterećuje, neovisno o tome o čemu se radi i osjetit ćeš kako je to disati punim plućima, osjetit ćeš što to stvarno znači biti sretan. U svijetu koji te stalno pokušava promijeniti, najveće je postignuće, što bi rekao Emerson, biti ono što jesi.
No, zašto je Vukovar doista „specifičan slučaj“? Usprkos parolama, on to nije zbog svoga mučeništva, nego zbog sastava stanovništva; nisu ratne rane ono zbog čega mu se pridaje „posebna pažnja“ i apelira na „osjetljivost problema“, već je to broj mirnodopskih Srba koji, za nevolju, čine više od trećine žitelja. Da je slična etnička nepogoda kojim slučajem zadesila Split, nema sumnje da bi se tu ovih dana odvijala posve ista društvena lakrdija (uz nešto više agresije, vjerojatno, zahvaljujući višegodišnjem treningu), makar današnji Kerumgrad ne baštini ratnu traumu ni približno nalik vukovarskoj.