Barba Evelin je pitao: „Jesul vas kad ste bili skroz mali roditelji zlostavljali i cipali sa tvrdim predmetima po glavi?“ Dino je rekao: „Nisu!“ Ja sam rekao: „Nisu!“ Barba Evelin je pitao: „Jel vas možda puka kamijon u punom naletu, pa ste dobili potres mozga?“ Dino je rekao: „Nije!“ Ja sam rekao: „Nije!“ Barba Evelin je dreknijo: „Pa zašto onda radite promižbu za Keruma, pizdalivan materina vlaška?“ Dino je rekao: „Za sto kuna!“ Ja sam rekao: „Za sto kuna!“
Nije, jebiga, šibenska prevoditeljica razmišljala o tim stvarima dok je kao mlada studentica posve obnevidjela od nepojamne dosade tupo buljila u baburu na nosu profesora njemačkog, ali zbog te njene davne lijenosti, eto, mnogo godina kasnije umalo je na pravdi Boga najebala jedna tako plemenita i fragilna duša, kakva je ona velikog zagrebačkog dobrotvora, filantropa i humaniste Tomislava Horvatinčića, među nautičarima i prosjacima poznat kao Dobri Tomica.
Dokle je to došlo, videlo se i na tom mitingu u petak: Atanasija su iz mase prozivali oko slučaja Artemija, koji je od Crkve otpao i prognan je u Šišatovac („u gluvu pustinju“, žalio se Dositej svojevremeno), kao i Kačavenda; crkveni GULag, ukratko. Atanasije je pokušao da objasni prisutnima da je Artemije otpao od Crkve, ali – popio je zvižduke i uvrede. To se moglo očekivati ako se čovek već prevari, pa dođe na takav skup. Crkva je očito bolno podeljena; sopstvenom krivicom, uostalom, jer se takmiči u nacionalizmu sa ekstremnom desnicom u vlastitim redovima. Patrijarh i Sinod, očito, gube kontrolu i zato nemaju pravo da se prenemažu.
Zašto Švajcarci svoj sir prodaju cijelom svijetu, a naš travnički jedva ako dobaci do Goražda? Zato što su Švajcarci glupi, a mi smo nemanjići pametni. Zašto Šveđani imaju Ikeu, a mi nemanjići Drvengrad? Zato što su Šveđani glupi, a mi smo nemanjići pametni.Kako smo mi tako pametni? To sigurno ima veze s genima, jer istu pamet nalazimo u prošlosti sve dokle nam pogled seže. Ali isto tako ima veze i sa školom.
Miljenko Jergović : Što stadioni mogu načiniti od ljudi mogli ste se zorno uvjeriti odbijanjem Hrvatskoga nogometnog saveza da kazni Zdravka Mamića zbog rasizma i šovinizma prema Željku Jovanoviću. Nije tu riječ o politici, ljudi u tom savezu su naprosto – poživotinjili. Eto, zato valja graditi Operu. I zato je živa šteta što Milan Bandić ne misli ozbiljno, nego nas, predizborno, malo zafrkava. Možda je populizam obećavati Operu, ali je elitizam graditi Operu.
Stoga – budimo realni i pošteni prema samima sebi: okrenimo se protiv vlastite neodgovornosti, apatije, pogledajmo na sebe kao svjetinu koja bi trebala postati narod i kažnjavati one što tako samoživo i bezdušno masakriraju naše nade i osujećuju nam budućnost.
U poslednje tri-četiri decenije prevladao je model vaspitanja u kome se insistira da moraju biti srećna, da je roditeljska dužnost da ih usrećuju. Kako detetovo osećanje sreće nastaje kada mu roditelji ispune želju, oni to čine i onda kada misle da njegove želje nisu dobre za njega, čime su odustali od osujećenja detetovih želja.
Suočimo se s tim: vožnja automobila je opasna. To je jedna od stvari o kojima ne volimo da mislimo, ali činjenica da se religiozne ikone i amajlije pojavljuju na instrument-tablama širom sveta odaje činjenicu da znamo da je ovo istina. Saobraćajne nesreće su vodeći uzrok smrti kod ljudi između 16 i 19 godina u SAD - vodeći uzrok smrti - i 75% ovih nesreća nema nikakve veze sa drogama ili alkoholom.
Ubiše se, eto, u Širokom Brijegu od brige za posmrtne ostatke antifašista. Nije im bilo teško dovesti pikamere, dizalice i kamione, da pažljivo u dijelovima uklone golemi kamen što su ga komunisti, sjeme im se zatrlo, stavili baš na mjesto gdje su pokopani partizani. Pa da ih pokopaju na groblju, gdje je mrtvima i mjesto. Ili, kako se to na kraju priopćenja kaže na divnom hrvatskom: "Današnjim danom konačno će i ove kosti naći trajni smiraj na prikladnom mjestu."