Kapitalizam ne funkcioniše! Kapitalizam ne funkcioniše! Čitava Juga je na nogama! Svi zajedno! Ponovo! Bez mržnje, bez straha šaljem e-mail poruke na sve strane: Amerika, Kanada, Evropa… Ljudima koje znam i koje ne znam, samo šibam poruke. Neselektivno.
Počinje nova sezona popularne serije “Otpisani”, napeta priča o grupi hrabrih ilegalaca koji u okupiranom gradu organiziraju diverzantske akcije protiv mrskog zavojevača i domaćih izdajnika. Radnja najnovije sezone ne događa se, doduše, u okupiranom Beogradu četrdesetih godina, zapravo se uopće ne događa u Srbiji u Drugom svjetskom ratu, već više u Hrvatskoj, sedamdesetak godina kasnije.U posljednjoj epizodi naši omiljeni junaci Prle i Tihi organiziraju tako po Hrvatskoj skupine ilegalaca koji će, kad kucne čas za akciju, stići u Vukovar i pod okriljem noći skidati table s natpisima na – ćirilici.
U Americi se nedavno pojavila do sada najkompletnija biografija Danila Kiša koju potpisuje britanski istoričar Mark Tompson. On Kišovom životu i delu prilazi s poštovanjem i simpatijom, čak i fanovski, ali bez strahopoštovanja i idolopoklonstva. Prilazi takođe sa erudicijom, istoričarskom akribijom i suverenim poznavanjem jugoslovenskog konteksta i kulture, ali ipak kao stranac. Impresivan je spisak sagovornika s kojima je Tompson razgovarao tokom višegodišnjeg rada na knjizi, kao i količina "tekstualnog materijala" koji je konsultovao. U njegovom postupku spajaju se perspektive istoričara, istraživačkog novinara i književnog kritičara
Nažalost, građani ove zemlje sve su ali divljaci nisu. Divljaci svoju sudbinu znaju povremeno uzeti u svoje ruke pa toljagama krenuti na neki izlog, zapaliti banku, urlati na ulicama i bacati kamenje na plastične štitove specijalne policije. Hrvatima i Hrvaticama to ne pada na kraj kurca. Trenutno. Možda će nam pasti, kad za koji mjesec, ne znam točan datum, postanemo službeno civilizirani. Vidimo da su neki službeno civilizirani potpuno podivljali.
Bogdanović dakle nije monstruozno ubio 13 ljudi jer je psihopata koji 30 godina nosi oružje, sadista koji porodičnom nasilju daje impresivnu dimenziju, ludak na ratištu i povratnik sa istog, patrijarhalni “otac porodice” koji smatra da ima pravo da odlučuje o ličnom životu svog četrdesetogodišnjeg sina, ne, sve to nisu mogući razlozi, već je razlog posrnula žena, kurva, ona što je svojom gramzivošću i nemoralnim ponašanjem narušila porodični mir i, logično, Bogdanovića navela da mu “kvrcne u glavi”, pa da puca u čelo usnulim seljanima uključujući i nečije dvogodišnje dete.
Ideja uvjetne kave vraća povjerenje ljudima u ljude. Kada platite kavu koju će popiti netko tko naiđe toga dana, vi to činite s povjerenjem u konobara i u vlasnika kafića. Hoće li oni tih sedam kuna strpati u džep? Uostalom, znate kakvi su naši ljudi… Prilika čini lopova… I slične antisocijalne bedastoće. Osim toga, kako možemo znati da onaj tko naručuje uvjetnu kavu, dakle kavu koju neće platiti, doista nema tih sedam kuna? Kako možemo u njega imati povjerenja? Društvo i društvena solidarnost zasnivaju se na međusobnom povjerenju građana.
Shvativši da su masni novci u igri, benediktinci iz Praglie u Italiji tvrde kako samostanska imovina pripada njima, jer su je koristili do konca Drugog svjetskog rata, kada im posjed uzimaju jugoslavenske vojne vlasti. Tome zahtjevu žustro se odupire porečko-pulski biskup Ivan Milovan, no Sveta Stolica, predvođena tadašnjim papom Benediktom XVI. – „prema devizi nomen est omen“ – staje na stranu benediktinaca, traži od Župe sv. Ivana Krstitelja da ih obešteti i nalaže biskupu Milovanu da odjebe.
Brižna javnost, međutim, nikako da pojmi značenje sintagme govor mržnje – svi kao da pritom zamišljaju naprosto zapjenjene prostake u orgijama međusobnih psovki. Postalo je već dijelom javnoga folklora jadikovati zbog izloženosti govoru mržnje kadgod se netko nađe izložen neugodnim riječima. Sličnih problema imaju i sudovi (pa, dakako, i zakonodavci) u drugim sredinama, jer riječ mržnja koju gotovo sve države pritom rabe pogrešno asocira prvenstveno na ispade pod emocionalnim pritiskom.
Elem, na satu povijesti digla učiteljica malog Ivicu. "Ivice", veli, "reci nam tko su bili partizani?" "Antifašistička narodnooslobodilačka vojska u Drugom svjetskom ratu", odgovorio Ivica kao iz bestrzajnog topa. "Vrlo dobro", pohvalila ga učiteljica, "a znaš li tko su bili četnici?" "Znam", namjestio Ivica samouvjereni smiješak, "pripadnici poražene jugoslavenske kraljevske vojske, domaći izdajnici i suradnici okupatora." "Bravo", lijepo se obradovala učiteljica, "a ustaše?" "To je lako: djed, djedov brat, stric Grgo...", spremno će Ivica, "...i oba ujaka."