Danas je 27. mart, Svjetski dan teatra, planetarni praznik zajedništva svih pozorišnih umjetnika i publike koja voli i treba scensku umjetnost. Pozorište njeguje kolektivni duh, uči nas empatiji, formira nam svjetonazor. Pozorište je uvijek društveni događaj, umjetnički i politički, jer je to igra u kojoj svi učestvuju. Za tu igru treba imati otvorenost i inteligenciju, obrazovanje i sposobnost da volite i razmišljate. I ovaj dan ćemo dozivati pozorište u svakom od nas kao važnu dimenziju čovjekove spoznaje da se preko umjetnosti može mijenjati i biti drugačiji čovjek. Danas ću se sjetiti svog prvog odlaska u pozorište, kada sam sa ostalom rajom iz obdaništa vidio lutkara Antu Hrkača kako nam objašnjava svijet dobra i zla preko svoje bijele i crne lutke, preko mraka i svjetla, u kojem dan mora pobijediti noć. Zatim se pred nama odigrala priča u kojoj je pravda zadovoljena i izvršena.
Danas je 27. mart, Skupština Kantona Sarajevo na kojoj se usvaja budžet za 2013. godinu, u kojoj se institucijama kulture i sarajevskim pozorištima umanjuje budžet za 50 posto! Na sceni ništa nije slučajno, sve mora imati svoju logiku i smisao, baš kao “koincidencija” da se na ovaj dan presuđuje kulturi kao nastavak paradigme vladanja i vršljanja u kulturi i politici svakojakih površnih, bahatih, arogantnih i vulgarnih osoba, za koje je pozorište frustracija i briga, problem i kompleks, nelagoda i dosada. Nije samo tu kultura nastradala već i sport. Sve ono što nas raduje i donosi nadu, daje našoj zemlji pozitivnu atmosferu i afirmira zbližavanje ljudi, što je duh i biće sporta i kulture. Napisano je na desetine tekstova, upućeno bezbroj apela, izlazilo se na ulice i demonstriralo, pisale parole i grafiti koji upozoravaju o važnosti kulturne baštine i kulturnog stvaralaštva za identitet, opstanak države i naroda u savremenom svijetu. Sav posao je bio džaba! Niko se na to nije obazirao, niko nije korigirao svoje odluke, niti je na rebalansima budžeta vraćao uzeti novac kulturnim institucijama. Propadanje i devastacija kulture nema kraja, uništava se kulturni i socijalni kapital. Iz godine u godinu se racionalno guši visoka i kritička kultura, zamjenjuje je trivijalizacija i estradizacija javnog prostora u kojoj se registruju šupljoglavi politički manekeni. Oni ubiru pljesak svojih etno-pristalica, naplaćuju najveće paušale i dnevnice u regionu, brbljaju po skupštinskim govornicama, jer su oni vlasnici vremena i naših života. Oni bi sve odmah i sada! Nasuprot njima jedini BH oskarovac Danis Tanović snima film po budžetu koji ne zadovoljava niti mjesečnu potrebu za gorivom raskošnog voznog parka bilo kojeg nivoa vlasti, vicešampion Evrope Hamza Alić trenira i osvaja medalje bez feninga pomoći države. I mnogi drugi umjetnici i sportaši, znani i neznani rade u nikakvim uvjetima, u nekim pozorištima i dvoranama pod otvorenim nebom, jer je krov šupalj i izbušen još od granata.
Danas je 27. mart, poseban dan kada pozivam svoje kolege i publiku da zaustave proces varvarizacije vlasti koja uništavajući kulturu čini zlo, umjesto solidarnosti, saosjećanja i poštovanja prema duhovnom nasljeđu, razvija bešćutnost i prostakluk. Umjesto ljubavi i suživota, uspostavljaju fanatičnu mržnju i podjele. Nekada u prošlosti su to radili tako što su se hvatali za pištolj, a danas tako što glasaju za budžet. Na svu sreću i danas će u pozorište ići raja i gledati priču u kojoj je pravda zadovoljena i izvršena. Sretan Vam Dan pozorišta!
Tekst preuzet iz Oslobođenja