Nije reč samo o tome da je konačno došlo proleće i da je izlazak na ulice mnogo prijatnija perspektiva: reč je o dobu kada su uistinu dizane velike pobune, kojih se možemo setiti – naročito ako su skoro zaboravljene. Mislim, recimo, na portugalsku revoluciju pre trideset i devet godina, 25. aprila 1974. Dobro organizovan vojni puč bez nasilja pripreman je u tajnoj saradnji sa mnogim drugim civilnim organizacijama: trebalo je osloboditi zemlju od jedne od najdužih diktatura u Evropi.
Današnji građanski protesti širom Evrope poklapaju se u nizu zahteva koji, u samoj svojoj spontanosti i očiglednosti, formiraju neku vrstu „epistemološke prepreke“ pravom suočavanju sa tekućom krizom našeg političkog sistema. Oni se praktično doimaju kao popularizovana verzija delezovske politike: ljudi znaju šta hoće, mogu to da otkriju i formulišu, ali samo kroz kontinuirani lični angažman i aktivnost. Zato nam je potrebna aktivna participativna demokratija a ne samo predstavnička demokratija sa njenim izbornim ritualom koji svake četiri godine prekida biračku pasivnost; potrebna nam je samoorganizacija mnoštva, a ne centralizovana lenjinistička Partija sa Vođom, itd.
Moj projekt, radnog naslova Picigin Beach & Yachting Luxury Villa Resort Dubrovnik, naići će, osim toga, na oduševljenje i punu podršku hrvatske Vlade i Grada Dubrovnika. Kako znam? Tako što je riječ o suštinski potpuno istoj stvari kao što je to već famozni projekt Golf-parka na Srđu, koji hrvatska država i dubrovačke gradske vlasti izdašno podupiru i zakonskim olakšicama, i zemljištem, i koncesijama, i urbanističkim planovima, i komunalnom infrastrukturom za terene i nekoliko stotina luksuznih apartmana iznad Grada.
Čitluk Sahibija se – nakon što je doživeo još jedan nervni slom – stavio na čelo (dobro, ne baš na čelo, malo iza, bezbednije je) neutvrđenog, ali ne naročito velikog broja pristalica, kako svoje tako i sestrinske sekte, i blagoizvoleo se pojaviti na vratima pustoline u Nemanjinoj, u kojoj je svojevremeno vedrio i oblačio, žario i palio, otimao Janku, a davao Marku.
Vesna Parun, uvijek spremna na izazove, zainteresira se i pođe sa svojom svitom. Kad su stigli i sve razgledali bili su već okićeni svježim i suhim kolutovima kobasica, a mesar se u jednom trenutku zapovjedno zadere, pozivajući tako svoju suprugu da im se pridruži: „Pa gdje si već jednom ženo Božija, dođi da te upoznam s najvećom hrvatskom pevaljkom!!!“ Takve bi priče komediografski mogli upotrijebiti, ali bi pritom ostali zabrinuta lica.
Baš bi bilo lijepo da znamo da nas nema pa da jedni u drugima prepoznamo ono što nas sve skupa čini braćom i sestrama. Mi smo izmanipulirane budale. Jebote! Koliko je krvi moralo poteći da se onima koji na ovim prostorima vide ukaže bratstvo i jedinstvo u svoj svojoj demokratskoj strahoti. Jedinstvo po goloj guzici koju ne možemo sakriti i bratstvo po gladi koja nas ubija.
Sinod Srpske pravoslavne crkve na sjednici je prihvatio zahtjev za razrješenje vladike zvorničko - tuzlanskog Vasilija. Razlog, nedavni „nemili“ snimci koji su se pojavili na internetu.