Posle teškog poraza 2010. na izborima za kongres, Barak Obama je rekao kako čita biografiju Ronalda Regana da vidi kako je je taj velikan podneo poraz svoje partije na vanrednim izborima 1982.
Prešuti li tiha većina odluku Ustavnog suda da odbaci kurikulum zdravstvenog odgoja sinkroniziranu s pričom oko referenduma o braku, svi zajedno ćemo se probuditi u zemlji u kojoj škole prešućuju seksualni život a Ustav ograničava ljudska prava. Kako je krenulo, zabrana prava na izbor, tj. pobačaj sigurno slijedi. Gdje će onda završiti sve ono čime se dičimo, po čemu se kao razlikujemo od balkanskih i istočnoevropskih susjeda, po čemu smo bolji, civiliziraniji, napredniji? Jer bratstvo i jedinstvo u nazadnosti i konzervativizmu, u nacionalizmu i netoleranciji ipak ostaje - bratstvo i jedinstvo.
U našem jeziku, kao i u latinskom, famozni Descartesov stav mislim, dakle jesam (cogito, ergo sum) nema eksplicitno navedenu ličnu zamjenicu. U većini evropskih jezika nije tako. U francuskom proishodi ta ishodišna i temeljna teza moderne filozofije iz lične zamjenice i glasi: Je pense, donc je suis. Ja mislim, dakle ja jesam.
Šta vi mislite? Da li je normalno da u Hrvatskoj kilogram kruha u obliku lukavog štapića košta koliko i kilogram čiste puretine? Nije normalno? Ne znate odgovor? Ne mislite o tome? Vas noću i danju opsjedaju samo seks i homići? Dok vi strastveno brinete tko koga jebe ne vidite kako nas jebu. Prodavaonica čiste pornografije je u blizini škole, dječica kupuju “lukave” i baš nikome od vlasti, Ustavni sud bi mogao svoje reći kasnije, ne pada na pamet da Mlinara i ostale hrvatske mlinare priupita kako formiraju cijene.
Poštovani gospodine Ostojiću,
ne znam kakvo ste mišljenje nekada imali o Franji Tuđmanu, niti jeste li o njemu mislili uopće, no pretpostavljam da bi Vas se sada, kao ministra unutrašnjih poslova, trebalo ticati otkriće da prvi hrvatski predsjednik ne uspijeva ni posthumno djelovati bez angažmana službi iz sustava državne represije. Zacijelo je riječ o jedinstvenome fenomenu, za koji – logikom funkcije – niste lišeni dobroga dijela autorskih prava.
Svakom je čovjeku, vjerojatno, životno iskustvo odredilo vrstu i broj strahova. Ne plašimo se onog čega se plaše drugi ljudi, koji su, opet, neustrašivi pred onim od čega mi premiremo. U meni, tako, nije ostalo baš nimalo mjesta za strah od letenja. Toliko puta sam propadao, prolazio kroz prvorazredne nebeske turbulencije, aterirao na vjetroviti dubrovački i magloviti sarajevski aerodrom...
Elem, sjede dvojica vehabija u Gornjoj Maoči i dokono prate vijesti jordanske televizije, gledajući kako se sirijska braća dolje po pustinji mlate s Ašadovim psima. "Jooj", zajooja jedan sjetno, "baš mi se ponovo ide u Siriju!" "Kad si ti to bogati bio u Siriji?!", iznenadio se drugi. "Ma nisam", na to će onaj, "nego mi se i jučer išlo."
Split tako danas ima spomenik i Franji Tuđmanu i Nebojši Borozanu, suborcima i vršnjacima. Išarana i popišana stoji skromna spomen-ploča Nebojši i šezdesetorici drugova iz Prvog splitskog partizanskog odreda, koji su s tog mjesta otišli ravno pred ustaške puške. Onaj drugi je, dakako, imao više sreće.Tjedan dana nakon svečanog otkrivanja, uz pijanu pjesmu veletrgovca i njegovog ustaškog odreda, pred Utemeljiteljevim spomenikom dvadeset i četiri sata dnevno stražari jedan mrki zaštitar o gradskom trošku i dva naoružana policajca o državnom....