Joso Gregurić učinio je nešto što većina ljudi ne bi učinila. Većina očeva nipošto ne bi pogubila vlastitu kćer, nego bi je i dalje gledali kako se muči. Oni koji ne bi mogli gledati, pobjegli bi. I nitko im se ne bi usudio zamjeriti.Joso Gregurić se, u očaju, odvažio na nešto na što drugi ne bi. Je li to bio znak njegove slabosti? Ili moralne neispravnosti? Je li on svoju kćer volio manje nego drugi očevi? Je li učinio nešto što bi bilo krivo s općečovječanskog stanovišta? Nije, nije i nije!
Ono što je danas novo jeste da se isto nepoverenje u demokratiju – nekada isključiva odlika trećeg sveta ili postkomunističkih zemalja u razvoju – širi u samom razvijenom svetu: znalački saveti koje smo pre deceniju ili dve delili drugima sada se odnose na nas same. U najmanju ruku, ova kriza pruža dokaze da nisu građani, nego stručnjaci oni koji ne znaju šta rade. U zapadnoj Evropu smo svedoci sve veće nesposobnosti vladajuće elite – sve manje i manje znaju kako da vladaju.
Dijaloga u politici nema bez različitosti, iskrenosti, poštovanja i sebe i drugih. Zato su višenacionalne političke zajednice velika šansa za politički dijalog, a potom i dobro smišljene i odmerene zajedničke odluke.
Bebolucija, kako su proteste nazvali njihovi učesnici, jest pokušaj zaštite najslabijih od onih najmoćnijih – beba od bahatih političkih oligarhija koje na bezočan način vladaju u ovoj zemlji vodeći je direktno u propast...
Da u Bosni i Hercegovini ima države, stočarima bi uredno nadoknađivala štetu, ljudima postavljala vanjsku rasvjetu, a naoružanim svatovima presuđivala nekoliko medenih mjeseci u Zenici. Ne bi djeca bez JMBG-a u Bosni umirala da ima Boga i Države. Pa taman da je samo jedno od to dvoje.
Pobogu, van sebe, kroz suze, pišem ove redove! ZAR JE DETE ROBA KOJU TREBA PROŠVERCOVATI PREKO GRANICE! Zar je tolika otuđenost i nepoverenje opselo ljudske duše da ne shvataju da jedan NOVI ŽIVOT MORA BITI SPAŠEN!' (...) Ne znam čija je ovo sramota. Ne želim da ulazim u to. Znam čija je bol i patnja! Ne znam ko nije uplatio novac koji je trebao, ne znam ko je kriv. Ne znam ni kada će političari, graničari, ko god, da shvate da ljudski život ne poznaje procedure! Ne znam ni kada će nastupiti humanost među ljudima!Berina počivaj u miru, anđele…
Građanke Hrvatske nikad nisu digle glas prosvjeda. One misle, u njih ne ubrajam sebe i nekoliko meni sličnih, da je naš ropski status nešto što se podrazumijeva. Moramo biti sretne ako nas partner samo tresne a ne i ubije jer nismo vrijedne ni osmrtnice čije će objavljivanje platiti naš, najzad zadovoljeni, ubojica.