Kad u redovima najjače političke partije u RS nemaju šta da kažu, a to im se poočesto dešava, da ne kažem da je pravilo, onda pošalju na presicu Dragu Kalabića, da nešto izjavi. Kobiva, manja je šteta ako on lupi, od resto stranačkih glavešina. I ima u svemu tome pragmatične logike, mada je to logika davljenika. Tako je SNSD u svega dva dana pojasnio da je stranka koja ne podnosi BiH, istovremeno se zalažući za najveći stepen državotovrnosti te iste BiH. Da, dobro ste pročitali. Ne RS, kako se oratorski loži puk, nego BiH.
Tako je Drago Kalabić izašao pred SNSD govornicu i ponosno rekao: “Vrlo je nelogično da, uprkos stotinama miliona maraka izdvojenih sredstava za bezbjednosne agencije, tužilaštvo i pravosuđe, BiH ima najviše terorista u Evropi ili kao cijela Evropa zajedno, da ratni zločinci slobodno hodaju i da BiH ima najveći stepen korupcije”.
Ne treba prepričavati i pojašnjavati šta je htio reći, ali valja zaključiti da je BiH evropski Avganistan gdje kojekude krstare talibani, kmerski tigrovi i FARK zajedno, sve sa štitonošama koji kolju od reda sve živo, a da su stotine miliona maraka otišle uz vjetar.
I ima Kalabić pravo. Stvarno gdje su ti silni milioni, avioni, kamioni? Ko to glasa da se usvoje enormno visoki budžeti na nivou BiH institucija? Ko su ti neprijatelji Srpske i frendovi unitarne BiH koji nam kroje sudbinu, pita se Kalabić?
Kad tamo- Mi!
Da prekratimo muke Dragi Kalabiću te ostalim koji imaju slična pitanja. SNSD je dan poslije konferencije podržala Sud i Tužilaštvo BiH. Preciznije usvojili su zakon po kojem se ovim institucijama odobrava dodatnih 700 000 maraka. I SNSD konstitutivan i Drago mimo realnosti i nacionalisti zbunjeni. Sve kako spada. Što će reći- SNSD je najveći sponzor „mrskih državnih institucija“.
Opet je na kraju ostalo Miloradu Dodiku da pojasni „što mi dajemo pare ovima što ih mrzimo“.
„Mislim da je to dio jednog ranijeg projekta u kome je postojala obaveza da se to obezbijedi, to su ta famozna sredstva IPA fondova, koja se daju za jačanje kapaciteta i to je ranije bila obaveza, ali Srpska je protiv bilo kakvih daljih izdvajanja i finansijskih usmjeravanja u tom pogledu“, zaključio je Dodik.
Zna prva glava SNSD-a, da ovim sredstvima hrani svoje ljude na BH nivou, ljude koji će mu danas -sutra, zavisno od sredstava, krojiti političku sudbinu.
Milorad može mantrati do nakosutra kako su to vještačke državne tvorevine, ali očas posla obezbijedi sredstva za funkcionisanje BiH institucija. Zapravo, Milorad zna najbolje kako biti centralista glumeći nacionalnog lokal-patriotu. A, i što bi mu bilo strano jesti iz dva tanjira, namjesto jednog?
Tek ova, tzv. izjava Drage Kalabića više govori o SNSD-ovoj bazi, koja ne zna najtačnije šta bi i kad bi, a pogotovo sa kim bi, dok je šef na vikendu. Onda Dodiku ostaje da ponedjeljkom korektorom briše nebulozna sopštenja i izdaje naredbe da se u Parlamentu BiH dižu rukice na sve što sadrži bilo kakvu novčanu apanažu.
Milorad, tata i mama
Ako pogledamo objektivno, te stotine miliona KM, koje pominje Kalabić su Dodikov najmanji problem. Dodiku trenutno nikako nije do tamo nekih „sarajevskih priča“ to je davno zaboravljeno vrijeme. To je bilo prošle sedmice. Inače, Milorad se upleo u roditeljsku svađu. Otac RS Radovan Karadžić i mati joj, Biljana Plavšić, od početka braka su pokazivali disfunkcionalnost. Mali prestolonasljednik Milorad je dobre dvije decenije bio uz “mamu”, branio je, kupovao poklone, nosio u pritvorsku jedinicu, bodrio je…Ipak mu je “mama” uz malu američku asistenciju obezbijedila mjesto prvog među (ne)jednakim. Međutim, vremena se mijenjaju. “Mama” je slobodna građanka koja mrzi tatu još više. Čak ga toliko mrzi da odbija da se pojavi u Den Hagu u svojstvu tatine odbrane. Nije je Radovan ničim zadužio, veli uvrijeđena Biljana. A u međuvremenu, sjetićete se, politički sin je branio “tatu”. To što je pred medijima ispalo da “tata” brani “sina” je više stvar tatinog retoričkog iskustva. Ali, ‘ajde de. Tek Milorad se našao u čudnoj situaciji.
Talačka kriza
Vidite, Milorad je postao talac sopstvenih nakana. A, to je najveća talačka kriza koja vas može strefiti. Za vrat mu pušu mladi lavovi u pokušaju, tzv. političke hijene, koje će ga prve iscipelariti na domaćem terenu. Od „režimskih medija“, do čudnog sazvježđa u Vučiću sa mjesecom u Nikolići i Dačiću. Srbija je, posve regularno okrenula stražnjicu i bavi se svojom mukom, što je za svaku pohvalu. Sav očaj i vapaj za Vučić-Srbijom se ogleda u navrat-nanos , preko Kusturice sklepanom susretu turiste Vučića i Dodika, koji je nepozvan i mimo protokola pohrlio turisti u rukoljub.
Ali, kao da ni to nije dovoljno, Dodik u situaciji „bez dizgina“ gubi i ono malo ideoloških simpatizera koji su opsesivno-kompulsivno mrzili SDS, Pale , Krajišnika i Karadžića.
Instiktivno, on to zna, zato je valjda i svjedočio kako je svjedočio u Hagu kod tate RS –Radovana Prvog.
Pokušaj spinovanja sarajevskih protesta u tzv. talačku krizu, spektakularno je, kao i sami protesti propao. U tzv. boljem enititetu, koga više niko ni u šali tako ne zove caruje bijeda bangladeškog tipa, korupcija zambijskog profila i etiopski standard. Ko je jamio, jamio i ambasadorskog mjesta se uhvatio. RS je bukvalno pred kolapsom.
Djeca po bolnicama nemaju primarne vakcine protiv rubeola i tetanusa, koje su se prije 30 godina izvozile u tzv. zemlje trećeg svijeta, oboljeli od kancera mogu samo sanjati hemoterapiju, poljoprivrednici već sad prijete da će svinje hraniti pšenicom-hraniteljicom. Ko će jesti svinje, drugo je pitanje ? Narod neće sigurno. Mladi se truju po fakultetskim menzama, ostali besposleno landaraju po čaršijama, žicajući kao prosjaci za kafu i cigarete od roditelja koji su postali prosjaci u penziji. Ti roditelji odjavljuju grijanje i kupuju drva. Čiste dimnjake. Jal’ je 2013. ili ‘93. ?
Više nas ne čeka ni vruće ljeto ni vruća jesen. Narod na samrti. Ne može se ni do trga odvući.Ponekad MMF pošalje narkomansku novčanu dozu, čisto da se premosti, od mjeseca do mjeseca.
Kamo dalje rođače?
Nikamo. Narod nije na protestima smijenio ili korigovao kamikazni put nesposobnog režima i sad mirno i spokojno čeka sumrak vlasti i sebe u njoj dok politička gangrena jede vitalne dijelove sistema. A, vitalnih dijelova više nema. Ovi iz vlasti će otići sami, kad nestane posljednjeg feninga u kasici prasici, što se BiH zove. Otići na neko ostrvo, dovoljno daleko da im ne bazdi smrad truleži narodne. Raspadanja. U međuvremenu, sazvaće se još neke presice, poslati još neke Kalabiće da se „umno izjasne“ , uplatiti koju tranšu zelenašima iz MMF-a, zavaditi raspolućeni narod i Ćao-zdravo!
A, narod ko narod, prvo će zaključiti da poslije j. nema kajanja, a onda će glasno reći kako se opet zajebao.
Sad- zasad Mile samo sanja svoju dnevnu moru, a narod je živi. Dobro je reći će poneki naci spartanac i sluđeni gandijevski ublehaš. Ostali ćute. Nemaju snage za bilo šta.