Nitko, pomislio sam, ne bi poželio živjeti u zemlji u kojoj tako izgleda prezentacija „indeksa sreće“, a opet, jebiga, kako drugačije to uopće može izgledati u Hrvatskoj, zemlji u kojoj je takav slučaj – to dakle da je netko bio sretan – posljednji put zabilježen još prije tri i pol godine, davnog 25. studenog 2009, kada je trener Dinama Kruno Jurčić nakon utakmice protiv Pomorca iz Kostrene izjavio kako su „imali sreće što u prvom poluvremenu nisu primili gol“?
Što zaista u Hrvatskoj proživljavaju osobe LGBT seksualne orijentacije najbolje će reći one same, a Facebook stranica "U ime svake obitelji", idealno je mjesto na kojem se mogu podijeliti ta, nažalost, većinom negativna iskustva.
Prijedor je grad koji ima duplu realnost – svakodnevnicu u kojoj su izbrisani tragovi recentne prošlosti, perspektivnog i proevropskog grada, po riječima milog nam gradonačelnika; i grada poznatog, ne samo po užasima rata, već i po diskriminaciji i uskraćivanju ljudskih prava i dan danas.
Gaze preko leševa svojih obećanja, blistaju kao pijavice na venama umirućeg, reže nad ljudskim kostima i trguju mrtvim dušama. Ima ih na svim kontinetima, ali ono što ih sve spaja u prividu demokratije su crne limuzine.
Leon Poliakov rođen je 1910. u Petrogradu, u dvadesetim godinama njegova dobrostojeća židovska obitelj emigrirala je u Francusku. Rođenjem, on je ruski Židov, naobrazbom potpuni zapadnjak, obavezan francuskoj prosvjetiteljskoj tradiciji. Umro je 1997. Upravo ovome autoru zahvaljujemo prve teorijske razrade nacističke mržnje usmjerene na Židove, prve pokušaje objašnjavanja “genocidne strasti” naše stare Europe u kontekstu njezine stare kulture kojom se ona tako ponosi.
„Koliko je građana Bostona zažalilo što nema pištolj pre dve nedelje?“, upitao je Vejn Lapjer ekstatičnu gomilu na Nacionalnom kongresu NRA početkom meseca.
Da li mislite da neko ko ide češće iz Banjaluke u Sarajevo ili iz Sarajeva u Banjaluka razvija tako predispozicije da postane bolji čovjek? Ostavite se vi takve brige za našu djecu.
Je li bila »greška« silovati žene? Je li bila »greška« dvadeset tisuća ljudi zatvoriti u limene hangare na plus 60, bez vode i WC-a? Je li bila »greška« odrezati uho Hasanu Bekli, pa mu gaziti po rani?...
Stvar je postala još ozbiljnija kad je prošle godine krenula međudržavna inicijativa Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore da se stećci kao zajednička kulturna baština upišu na listu spomenika pod zaštitom UNESCO-a. Vidjeli tada hrvatski domoljubi da je vrag odnio šalu, da će stećci ispasti božeprosti regionalna, ili još gore, svjetska baština, pa im konačno pao na pamet pravi, autentični Hrvatski stećak. Trebalo je još samo odlučiti kome da ga dodijele.