Nakon osamnaest godina, nasljeđe Srebrenice i sukoba iz devedesetih godina još uvijek proganja Bosnu i Hercegovinu. Žrtve još nisu identifikovane a počinioci ovih zločina su na slobodi. Od prestanka borbi, samo 60 slučajeva ratnog seksualnog nasilja je krivično procesuirano, iako neke procjene ukazuju da je tokom nasilja do 50.000 žena silovano u Bosni i Hercegovini. Svake godine otkrivaju se posmrtni ostaci žrtava Srebrenice i drugih zločina i time započinje bolan proces identificiranja koji obično završava ponovno probuđenom žalošću članova porodice. Ova nepravda i neizvjesnost nastavlja da pogoršava patnju žrtava i njihovih voljenih.
Prevazilaženje nasljeđa tako duboko traumatičnog sukoba zahtjeva veliki napor. Drago mi je što je prošlog mjeseca Grupa G8 osigurala 23 miliona dolara za borbu sa pošašću seksualnog nasilja širom svijeta a mi ćemo nastaviti sa pozivima na snažnije prepoznavanje žrtava seksualnog nasilja i na veću podršku za one koji skoro dvadeset godina kasnije još uvijek pate u Bosni i Hercegovini. Velika Britanija, takođe, podržava rad Međunarodne komisije za nestale osobe čiji napori na identifikaciji onih koji su stradali u Srebrenici donose smiraj preživjelim članovima njihovih porodica i prijateljima. Mi takođe podržavamo rad Suda Bosne i Hercegovine i Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju kako bi pomogli da se ratni zločinci izvedu pred lice pravde.
Nastavićemo sa pružanjem ove značajne podrške. Međutim, to činimo u klimi podjela duž istih etničkih linija koje su se pokazale tako fatalnim još prije skoro dvije decenije. Bosanskohercegovačka djeca se obrazuju odvojeno na osnovu svoje ethničke grupe a političke partije nastavljaju promovirati sopstveni etnički plan rada umjesto da odluke donose u državnom interesu. Odbijanje političara da prihvate kompromis zadržava napredak Bosne i Hercegovine na putu ka EU i NATO. Članstvo u istima bi bilo od dobrobiti za sve građane Bosne i Hercegovine. Na površini, izgleda da ožiljci etničkog čišćenja koje je pocijepalo ovu zemlju još uvijek nisu zarasli.
Ipak, širom regiona, postoje optimizam i nada. Hrvatska se početkom mjeseca pridružila Evropskoj uniji, a Srbija i Kosovo ostvaruju napredak koji pozdravljamo a koji doprinosi duhu pomirenja. Bosna i Hercegovina zaostaje. Ohrabruje da više od tri četvrtine Bosanaca i Hercegovaca želi istu evropsku budućnost, bez obzira na njihovo porijeklo. Prošlog mjeseca grupe iz svih sfera života okupile su se na ulicama gradova širom Bosne i Hercegovine zahtjevajući od vlade da djeluje po više pitanja od značaja za živote običnih građana, opet bez obzira na političku opredjeljenost ili etničku pripadnost.
Neki kažu da se nasljeđe Srebrenice može vidjeti u našim odlukama o vanjskoj politici danas i da su lekcije iz Srebrenice primjenjive za međunarodnu zajednicu koliko i za građane i političare Bosne i Hercegovine. Svijet je bio potresen događajima koji su se desili u ljeto 1995. godine i teško je opovrgnuti da međunarodna zajednica nije bila dorasla situaciji. Jednog dana, pravo naslijeđe Srebrenice bi trebalo biti da se takvo nasilje nikada ne ponovi u Evropi ili bilo gdje drugdje u svijetu.
Autor je britanski ministar vanjskih poslova
Tekst objavljen 11.07.2013 u Huffington postu