Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske nije zaustavila eksploataciju uglja na Bukovoj kosi kod Prijedora. Rudnik i dalje radi, a jedan od najglasnijih protivnika projekta, Miroslav Stakić, u BUKA podcastu poručuje da je mnogo veći problem od samog rudnika – ćutanje društva i institucija.
Gostujući u BUKA podcastu, Stakić je podsjetio da borba mještana traje od 2023. godine, kada su saznali za planove ponovne eksploatacije uglja na Bukovoj kosi.
Prema njegovim riječima, još tada su razgovarali sa stručnjakom koji je upozoravao da se radi o uglju izuzetno lošeg kvaliteta, sa visokim sadržajem sumpora, zbog čega bi eksploatacija mogla imati ozbiljne posljedice po lokalnu zajednicu.
„Rečeno nam je da taj ugalj nije za eksploataciju i da će posljedice po lokalnu zajednicu biti ogromne“, kaže Stakić.
Obećanja koja nisu ispunjena
Mještani su, ističe, pokušavali da kroz sastanke, proteste i razgovore sa institucijama spriječe otvaranje rudnika.
Prisjeća se sastanka održanog u maju 2023. godine u Ministarstvu energetike i rudarstva Republike Srpske, gdje su, kako tvrdi, dobili uvjeravanja da će projekat biti zaustavljen.
„Na kraju se ispostavilo nešto sasvim drugo“, kaže Stakić, navodeći da su već tokom geoloških istraživanja počele aktivnosti koje su, prema njegovim riječima, više ličile na pripremu rudnika nego na istražne radove.
“Ljudi su otvorili česme, a iz njih je tekla narandžasta voda”
Jedan od prvih problema, tvrdi Stakić, pojavio se nakon nekoliko istražnih bušotina.
Veliko izvorište Begovac postalo je zamućeno, a voda je, kaže, promijenila boju.
„Ljudi nisu imali čime da napajaju stoku, da peru veš, ni da piju vodu. Umjesto pomoći, dobili su pitanje: ‘Ko kaže da je ta voda i ranije valjala?'“, kaže Stakić.
Dodaje da se od tada problemi samo šire.
“Inspektori kažu da je sve po zakonu”
Posebno je kritikovao rad inspekcijskih organa.
Prema njegovim riječima, mještani su godinama upozoravali na širenje rudnika, ulazak na privatna zemljišta, uništavanje puteva i izvora vode, ali su odgovori institucija uglavnom bili da je „sve u skladu sa zakonom“.
„Poslao sam pet ili šest zahtjeva za inspekcijski nadzor. Tražio sam da utvrde kolika je stvarna površina rudarskih radova. To jednostavno ne žele da urade“, tvrdi Stakić.
Tri ogromne deponije koje neprestano gore
Jedan od najvećih problema danas, kaže, predstavljaju deponije uglja.
Prema njegovim riječima, ugalj se samozapaljuje, a sumporna isparenja osjećaju se mjesecima.
„Miris sumpora je kao miris pokvarenih kuvanih jaja. Kada tome dodate miris uglja, tri godine živite sa tim smradom“, kaže Stakić.
Tvrdi da su mještani dokumentovali stanje na terenu i da vjeruje da će jednog dana neko morati odgovarati za, kako kaže, „zločin na Bukovoj kosi“.
Presuda Vrhovnog suda nije promijenila stanje
Govoreći o nedavnoj presudi Vrhovnog suda Republike Srpske, kojom je poništena koncesija za geološka istraživanja uglja, Stakić kaže da je riječ o važnoj pravnoj pobjedi, ali da na terenu nije promijenila gotovo ništa.
„Ako je prvi korak proglašen nezakonitim, logično je da bi trebalo preispitati i sve što je uslijedilo nakon toga. Međutim, rudnik i dalje radi jer se pozivaju na koncesiju za eksploataciju“, kaže Stakić.
“Niko nije otišao”
Stakić tvrdi da većina ljudi i dalje živi na Bukovoj kosi.
„Samo je jedan čovjek prodao kuću. Svi ostali su ostali da žive ovdje“, kaže on.
Dodaje da su pojedini prodavali zemljište, ali da mnogi i dalje odbijaju da prodaju svoje parcele uprkos pritiscima.
“Prijedor ćuti”
Najemotivniji dio razgovora odnosio se na reakciju javnosti.
Stakić kaže da postoji dio građana koji podržava borbu mještana, ali smatra da većina Prijedorčana ostaje nijema.
„Ljudi su svjesni problema, ali se zadovoljavaju time da ih neko od političara potapše po ramenu. Meni je to neshvatljivo“, kaže on.
U tom kontekstu izgovorio je i rečenicu koja je izazvala najviše pažnje.
„Njihovi očevi i djedovi iznijeli su najveću bitku prošlog vijeka. Danas njihovi potomci su najveće jajare koje postoje na svijetu. Nisu dostojni prezimena koje nose“, poručio je Stakić.
“Bukova kosa nije samo problem jednog sela”
Na kraju razgovora Stakić je poručio da slučaj Bukove kose prevazilazi lokalne okvire.
Podsjetio je da se ovaj slučaj našao i u izvještajima Ujedinjenih nacija, te ocijenio da predstavlja primjer sukoba interesa kapitala, institucija i prava građana.
„Bukova kosa nije samo problem jednog rudnika. Ona pokazuje da postoje ljudi i kapital koji su iznad zakona i iznad države“, zaključio je Stakić.