Ajmo se sad prestat lagat – vi o homoseksualcima kao ljudskim bićima uopće ne razmišljate, u vašoj glavi su oni neka strana bića iz tuđih obitelji koja se "čudno jebu" i jednostavno želite da ih nema, da nestanu, da se odstrane iz društva, da ih linčuju ili liječe, samo to niti smijete niti imate muda tražiti. I sad stojite pred tih neumoljivih 0,0000125 posto vjerojatnosti da se dogodi gej Hrvat i pizdite u maniri razmaženog derišta kojem to nije po volji, svim se silama trudeći da tim ljudima, tim nečijim braćama i sestrama, sinovima i kćerima, možda i svojoj djeci, a da to ni ne znate, zagorčate život.
Da se na referendumu pitalo većinu, još bi se Sunce bjesomučno vrtjelo oko Zemlje, a Zemlja počivala na leđima tri divovska slona: u devetnaestom stoljeću, recimo, ideja da žene imaju jednaka prava kao muškarci bila je mnogo nepojmljivija i skandaloznija nego što je to danas ideja da žena i žena imaju ista prava kao i muškarac i žena, i da se većinu, na primjer, pitalo u Novom Zelandu, ne bi žene – uključujući i Maorke! - pravo glasa tamo dobile još prije stotinu dvadeset godina, davne 1893.: umjesto većine, učinila je to prosvijećena Država.
Moj grad je podijeljen na dva dijela, na ‘njihov’ i na ‘naš’. Sve je podijeljeno. Svatko od nas točno zna gdje mu je mjesto. Djeca uče kako biti ‘pravi’ Hrvat (ili pravi Bošnjak). Svoje veličamo, njihovo pljujemo. Unatoč svemu, ipak se nadam da će s vremenom ‘plemena’ postati pametnija, srušiti sve te zidove koji nas razdvajaju i shvatiti da nas puno više toga povezuje. Hajdemo prestati biti Hrvat, Bošnjak ili Srbin i na minuticu budimo samo dobri ili loši, samo takvi. To je jedini način da postanemo svjesni činjenice da jedino ujedinjeni u različitosti možemo ostvariti velike stvari.
Barba Evelin je vrtijo sa glavom i rekao je: „Eeee, Piple, Piple, jebenlite munjena… A stuput san mu reka, nemoj puštat turiste da draže spomenik! Ugrišće nekog, pa ću onda ja ispast kriv!“ Dino je pitao: „Šta, ali grize?“ Barba Evelin je rekao: „Da grize? Moj miki! Juče je naletija oni Mišo Juma sa grupom Japanaca, skoro mu je ruku otkida! A samo je čovik reka turistima da mogu mu slobodno davat banana i kikirikija!“ Ja sam rekao: „N bava? Tako je divlji?“ Barba Evelin je rekao: „Lud je ka kurac! Daj ga u pizdu materinu!“ Kane Šteta je pitao: „Pa šta ga nisu pripitomili prije nego su ga postavili?“ Barba Evelin je rekao: „A ko će ti danas dat dobrog dresera za spomenike, moj miki!“
Možda me je cijela ova priča tako zdrmala jer pokušavam naći odgovor na pitanje - ko je naš Gatsby? Ministar sigurnosti F.R.? Član predsjedništva B.I.? “Misteriozni” logističar H.Č. kojeg “nema u papirima”, ali se zna da većina novaca koja pristiže sa Istoka (da li samo odatle?) prolazi kroz njegove ruke? Ministar vanjskih poslova Z.L.? Neko četvrti? Svi oni skupa?
Obukao sam iznošenu odjeću i u jednoj katoličkoj crkvi, tri pravoslavne crkve i jedinoj džamiji u Beogradu učtivo rekao da sam gladan i pitao da li mogu da mi daju da jedem, počinje svoju šokantnu priču reporter “Blica” Momčilo Petrović.
'Već godinu dana čitam razne članke na hrvatskim portalima o odlascima u Kanadu, životu u Kanadi i svaki put dobijem grč u želucu kad pročitam kakve stvari se drobe, a koje su kao 'istražene', a zapravo su 'rekla-kazala' babske priče', počinje svoje iskustvo Dalibor K. (27) koji je ponukan natpisima u hrvatskim medijima otišao na rad u Kanadu.
Poznati riječki muzičar Damir Urban, na svom se Fejsbuk profilu oglasio u vezi sa Gej prajdom u Splitu, ali i onom nadolazećem u Zagrebu. Tekst koji je napisao prenosimo u cjelosti:
Putnika koji automobilom ide iz Sarajeva u Niš, preko Višegrada i Užica, zaustaviće, nekoliko metara iza državne granice, rampa. Da je dignu i propuste ga tražiće mu novac, i on neće imati mogućnost da ne plati, osim ako se ne okrene i izabere neki drugi put, par stotina kilometara duži. Naplatna rampa označava ulaz u Park prirode Mokra Gora, kroz koji se, eto, prolazak plaća čak iako putnika ne zanimaju ni taj park ni ta priroda, a ni prestonica im Drvengrad.