Histeriju za Barbikinom ofucanom frizurom, nastalom dejstvom posebne sprave za sagorevanje dlake, koja je širila parolu „upravo sam izašla ispod tuša” ili onu pilatovsku „ja pred vašom odlukom perem kosu” zamenila je, sudeći po salonu u kojem sam sprovela ovo istraživanje, navala renesansnih visećih lokni i talasastih dugih uvojaka izbačenih u modnu orbitu jednim Madoninim spotom.
Slušam i gledam ljude oko sebe. U autobusu, na tržnici, na cesti, u marketima. Čitam komentare ispod tekstova. Koliko zloće, koliko zlobe? S koliko mržnje o ljudima koji su dignuli kredite u švicarcima govore oni koji to nisu. Mi smo sami krivi. Mi smo bili pohlepni. Mi smo bogati kad smo kreditno sposobni pa neka nam bude.
Nije, jebiga, šibenska prevoditeljica razmišljala o tim stvarima dok je kao mlada studentica posve obnevidjela od nepojamne dosade tupo buljila u baburu na nosu profesora njemačkog, ali zbog te njene davne lijenosti, eto, mnogo godina kasnije umalo je na pravdi Boga najebala jedna tako plemenita i fragilna duša, kakva je ona velikog zagrebačkog dobrotvora, filantropa i humaniste Tomislava Horvatinčića, među nautičarima i prosjacima poznat kao Dobri Tomica.
Dokle je to došlo, videlo se i na tom mitingu u petak: Atanasija su iz mase prozivali oko slučaja Artemija, koji je od Crkve otpao i prognan je u Šišatovac („u gluvu pustinju“, žalio se Dositej svojevremeno), kao i Kačavenda; crkveni GULag, ukratko. Atanasije je pokušao da objasni prisutnima da je Artemije otpao od Crkve, ali – popio je zvižduke i uvrede. To se moglo očekivati ako se čovek već prevari, pa dođe na takav skup. Crkva je očito bolno podeljena; sopstvenom krivicom, uostalom, jer se takmiči u nacionalizmu sa ekstremnom desnicom u vlastitim redovima. Patrijarh i Sinod, očito, gube kontrolu i zato nemaju pravo da se prenemažu.
Zašto Švajcarci svoj sir prodaju cijelom svijetu, a naš travnički jedva ako dobaci do Goražda? Zato što su Švajcarci glupi, a mi smo nemanjići pametni. Zašto Šveđani imaju Ikeu, a mi nemanjići Drvengrad? Zato što su Šveđani glupi, a mi smo nemanjići pametni.Kako smo mi tako pametni? To sigurno ima veze s genima, jer istu pamet nalazimo u prošlosti sve dokle nam pogled seže. Ali isto tako ima veze i sa školom.
Miljenko Jergović : Što stadioni mogu načiniti od ljudi mogli ste se zorno uvjeriti odbijanjem Hrvatskoga nogometnog saveza da kazni Zdravka Mamića zbog rasizma i šovinizma prema Željku Jovanoviću. Nije tu riječ o politici, ljudi u tom savezu su naprosto – poživotinjili. Eto, zato valja graditi Operu. I zato je živa šteta što Milan Bandić ne misli ozbiljno, nego nas, predizborno, malo zafrkava. Možda je populizam obećavati Operu, ali je elitizam graditi Operu.
Stoga – budimo realni i pošteni prema samima sebi: okrenimo se protiv vlastite neodgovornosti, apatije, pogledajmo na sebe kao svjetinu koja bi trebala postati narod i kažnjavati one što tako samoživo i bezdušno masakriraju naše nade i osujećuju nam budućnost.
U poslednje tri-četiri decenije prevladao je model vaspitanja u kome se insistira da moraju biti srećna, da je roditeljska dužnost da ih usrećuju. Kako detetovo osećanje sreće nastaje kada mu roditelji ispune želju, oni to čine i onda kada misle da njegove želje nisu dobre za njega, čime su odustali od osujećenja detetovih želja.
Suočimo se s tim: vožnja automobila je opasna. To je jedna od stvari o kojima ne volimo da mislimo, ali činjenica da se religiozne ikone i amajlije pojavljuju na instrument-tablama širom sveta odaje činjenicu da znamo da je ovo istina. Saobraćajne nesreće su vodeći uzrok smrti kod ljudi između 16 i 19 godina u SAD - vodeći uzrok smrti - i 75% ovih nesreća nema nikakve veze sa drogama ili alkoholom.