Stvari, međutim, nikada nisu baš onakve kakve bi trebalo da budu u ovom, najboljem od svih svetova. Hrvatska, tako, ulazi u EU izmučena teškom ekonomskom krizom a od nekadašnjeg evro-zanosa izrazito je ohlađena oštrim padom poverenja u evropske institucije kod velikog dela svoje javnosti. Stoga ona ovaj važan datum dočekuje s krajnje pomešanim osećanjima i očekivanjima.
A Marko siromah ostao sam na Poljudu, pogasili se reflektori, razišli se i redari i tehničari, razišao se i Slavko Lozina, nikog živog nema na opustjelom stadionu: samo Marko Perković stoji na bini i poput plačljive Seke Sabljić u „Maratoncima“ uvrijeđeno psuje novo doba i pomodne europske novotarije.
U osnovnim školama, gimnazijama i na fakultetima nalaze se ključevi slobodnijeg i ispunjenijeg života. Trajna je obaveza ove države, i Unije kojoj se noćas priključujemo, da te ključeve učini što dostupnijima svim ljudima, bez obzira na socijalni status, nacionalnost, vjeru ili porijeklo....
Kao pitanje istorijske analize, odnos tajnosti i privatnosti može se izraziti jednim aksiomom: odbrana privatnosti sledi nakon pojave novih tehnologija za otkrivanje tajni, i nikad joj ne prethodi. Drugim rečima, odbrana privatnosti uvek dolazi prekasno. Konj je pobegao iz štale. Pošta vam je već otvorila pismo. Slika vam je na Fejsbuku. Gugl već zna da, bez obzira na demografsku pripadnost, vi ne volite kelj.
Ponovo su u opticaju priče o potrebi nekakve „patriotske kulture”. Opasna je to priča. Ona momentalno podrazumeva postojanje nekakve „nepatriotske kulture”. Koliko je u svim vremenima „patriotska kultura” dalekovida, neka vam pokaže kratki spisak „nepatriotskih umetnika”: Branko Radičević, Jovan Sterija Popović, Laza Kostić, Miloš Crnjanski… Tu ću stati. I to je previše. A sada se vraćam na početak teksta. Kultura je odvajanje žita od kukolja. Ako se posao selekcije poveri kukolju, rezultat će biti samo još više kukolja.
Intimni život ljudi sve je ugroženiji. Gotovo da se više ništa ne može i ne smije skrivati. Došlo je vrijeme koje od nas traži da se razgolitimo pred svima jer su svi, također, odavno razgolićeni pred nama.
Svetlana Ražnatović Ceca vam može poslužiti za demontažu nameštenih pozera u vašoj okolici. Zameranja na njen račun uglavnom se svode na odvažne prigovore savesti jer, pobogu, ta bestidna žena ljubovala je sa razbojnikom. Najblaže rečeno, sa beskrupuloznim manijakom koji je izluđivao Srbiju i okružje svojim nepodopštinama, na koje su neretki aplaudirali pravdajući njegove činove narodnim junaštvom, hrabrim ratništvom i sličnim arhaizmima. U savremenom dobu, ti arhaizmi ožive u šarmantnom surogatu ne bi li poslužili kao alibi zločincima.
Marija se u Bibliji - stoji u obrazloženju rješenja Uprave za inspekcijske poslove - spominje samo i isključivo kao Isusova biološka majka, nema u cijelom Svetom pismu nijedne jedine riječi štovanja njene božanske ili čudotvorne uloge, ni sam Isus joj ne pridaje takav značaj, nijednom riječju se u Novom zavjetu ne spominje ni njena smrt, ni uznesenje na nebo...
Radio dramatizacija romana „Rat svjetova“ postala je školski primjer kako masovni mediji mogu da oblikuju javno mnjenje. Marsovci danas izgledaju bezazleno u poređenju sa globalizacijom, korporativizmom, monopolizmom ili terorizmom.