Kao ateističkom laiku, meni je to prilično nejasna stvar, da ne upotrijebim teži pridjev. Otprilike kao kad bi općinske vlasti u Splitu u neposrednoj blizini Hajdukovog stadiona zabranile prodaju Dinamovih dresova, zastava i šalova.
A, narod ko narod, prvo će zaključiti da poslije j. nema kajanja, a onda će glasno reći kako se opet zajebao.Sad- zasad Mile samo sanja svoju dnevnu moru, a narod je živi. Dobro je reći će poneki naci spartanac i sluđeni gandijevski ublehaš. Ostali ćute. Nemaju snage za bilo šta...
“Nemam ništa da kažem – jedino da pokažem.” To je bila temeljna misao njegovih esejističkih knjiga, mikrofragmenata, vinjeta i sličica međuratne Europe, fascinantnih pripovjednih fragmenata iz berlinskoga djetinjstva, eseja o fotografiji u kojima je, prvi, opisao prirodu žanra koji će obilježiti dvadeseti vijek, u etičkome i u estetskom smislu. Kada jednom bude Auschwitz, bit će na – fotografiji. Ali to će već biti nakon Benjaminove smrti.
Sada kada je Edward Snowden, mladi Amerikanac koji je razotkrio globalni sistem nadzora poznat kao Prizma, zatražio azil od 20 zemalja, države EU bi trebalo da mu požele dobrodošlicu.
Radujem se ovom ponedeljku! Prošloj nedelji dozvoljavam da ode u nepovrat, u njoj sam previše energije izgubio na politički i etički neodgovoran govor dr.prof. Rajne Dragičević.
Sjećate li se prošlog ljeta i divljeg odmora sa svojim najboljim prijateljima? Niste mogli dočekati da na Facebooku objavite fotografije s tog putovanja kako bi svi mogli vidjeti kako se se odlično zabavljate? Ili onoga puta kada ste iz nekog kluba pod vidnim utjecajem alkohola tweetali sa tuluma, ili se žalili o svom poslodavcu na zidu svoga prijatelja? Budete li iskreni, priznat ćete da ste (gotovo) bili u ovakvim ili sličnim situacijama. I dok su vaši virtualni prijatelji pomislili kako se odlično provodite ili da je vaš šef užasan, mislite li da su i potencijalni poslodavci mislili upravo tako?
Kako bi lijepo bilo da je Bosna više Brazil, a manje vilajet nacionalističkog pasjaluka: ne zbog plaža, kokosovih oraha i fudbala, nego zbog neizbježne i drugačije – a možda čak i bolje – budućnosti.
Ljubav prema znanju i istini razvija se kao mržnja prema prividu i neznanju. Zato se, unatoč katarzičnoj ljubavi, istina može ispostaviti i uspostaviti u prljavštini mržnje. Čista istina jeste uprljana istina.
Peščanik je najbolja Kišova knjiga, najraskošnije zamišljena i divno napisana, ujedno i najpotresnija. Čini je šezdeset sedam numerisanih odeljaka sa šest naslova – Prolog, Slike s putovanja, Beleške jednog ludaka, Ispitivanje svedoka, Istražni postupak, Pismo ili Sadržaj – i odvija se tokom jedne noći, od kasne večeri do zore. Prati priču njegovog oca i opisuje, uz prisećanja na nedavne i daleke događaje, iskustva koje se spominju i prepravljaju verovatno poslednji put.