Branko Miljković (1934.–1961.) nije morao umrijeti da bi postao priznat i slavan; već je to bio za svog kratkog života. Iz pjesničke generacije šezdesetih, Miljković je odmah nazvan “princem poezije” i odmah svrstan u red velikih pjesnika.
Šta bi budućnost mogla donijeti? Jedno je jasno - trebali bismo se priviknuti na mnogo nomadskiji način života. Postepena ili iznenadna promjena u našem okruženju, u vezi koje nauka može učiniti malo šta osim da ponudi upozorenje, mogla bi dovesti do nečuvene društvene i kulturne transformacije. Pretpostavimo da nova vulkanska erupcija učini neko mjesto potpuno nemogućim za život: gdje će stanovnici tog mjesta pronaći dom? U prošlosti su velika kretanja stanovništva bila spontani procesi, prepuni patnje i nestanka civilizacija. Danas, kada je oružje masovnog uništenja dostupno ne samo državama, već i lokalnim grupama, čovječanstvo jednostavno ne može priuštiti spontanu zamjenu populacije.
“Barem svakih devedeset dana jednom. To će vam poboljšati cirkulaciju, ubrzati rad crijeva, nećete toliko podrigivati.” Doktor Nikolić je meni i mom mužu propisao terapiju i seksom. “Nikako ne odbaciti lijekove koje pijete ali, kako sam rekao, svakih devedeset dana…” Izašli smo iz ordinacije blago ošamućeni.
Mislim da nisam oka sklopila nakon pogledanog video priloga BN televizije o malom dječaku Gojku, malom heroju koji uz osmijeh priča kako radi zadaću tek kad završi obaveze po kući.
Na stoti rođendan Zemaljskog muzeja Sarajevo će nazdraviti iz pehara Lige šampiona. Zahvaljujući UniCredit banci izabrani narod vidjeće Ga uživo. Ne muzej. Pehar.
Javnost Republike Srpske je ovih dana suočena sa dva pisma sa kojima niko ne zna što bi, počev od onih što su ih napisali i poslali, pa do onih kojima su adresirana.
Svakako, ne bi bilo ni loše, ni nepravedno, da i ovi ostali, Bošnjaci, Srbi i Hrvati, iskuse popis stanovništva Bosne i Hercegovine na kojemu bi, jebiga, bili zavedeni kao "ostali". A što se Arapa, Rusa i Amerikanaca tiče, možda će tek tada, kad arapski naftaši nasele Bosnu, a ruski i američki Hercegovinu, svijet shvatiti kako ta zemlja funkcionira. I kako to - to dakle kako funkcionira - u stvarnosti ne funkcionira.
Svet je malo odahnuo, ludilo “uređivanja stvari” je malo utihnulo. Kako u ratno harangiranje nije bio uključen nijedan viđeniji intelektualac histerično željan slave, kao Bernar-Anri Levi u slučaju Libije, mediji su ovo diplomatsko dogovaranje, obeleženo Putinovom i Kerijevom izrazitom diplomatskom nezgrapnošću, uglavnom zatvorili.