Sloboda izbora nešto što radi samo ukoliko postoji složena mreža pravnih, obrazovnih, etičkih, ekonomskih i drugih uslova kao nevidiljva i jaka zaleđina naše praktične slobode.Zbog toga, kao protivotrov ideologiji izbora, za model treba uzimati zemlje kao što je Norveška: iako svi glavni učesnici poštuju temeljni društveni dogovor, a veliki socijalni projekti se sprovode u solidarnosti, društvena produktivnost i dinamika su na izvanrednom nivou, potpuno obarajući zdravorazumsku pretpostavku da bi takvo društvo trebalo da stagnira.
Nedavna čarka između Obame i Putina povodom američke izuzetnosti, opet je potpalila tekuću diskusiju o Obaminoj doktrini: menja li predsednik smer ka izolacionizmu? Ili će svetom ponosno nositi zastavu izuzetnosti? Diskusija je suženija nego što se može pomisliti. Ove dve pozicije imaju značajno zajedničko polazište, kako je to jasno opisao Hans Morgentau, pokretač sada preovlađujuće, nesentimentalne „realističke“ škole međunarodnih odnosa.
Prestala sam se paliti na politiku. Političare držim manipulatorima i kriminalcima. Da to nisu bavili bi se nekim normalnim poslom. Primjerice, vozili bi gradski autobus ali tako da ne koče prenaglo. Uzalud mi trud. Ne gledam političke emisije, ne glasam, izbjegavam ljude koji su članovi kojekakvih partija ali povremeno skočim na net.
U nekoj drugačijoj Hrvatskoj - ili barem nekoj mrvu manje zavisnoj i nenormalnoj - stvar bi bila sasvim dovoljno paradoksalna već svečanom proslavom Dana neovisnosti na takozvanom “licu mjesta”. U svakoj takvoj, naime, romantična bi historijska epizoda o raskidu svih državnopravnih veza s Jugoslavijom, pod zračnom uzbunom, u podrumu nacionalne naftne kompanije, ionako dušu dala za prvoboračko postrojavanje i “sat povijesti na otvorenom”. Dobro, više “u zatvorenom”.
Koje smo lekcije naučili? Mislim da je broj jedan znatiželja. To je najmoćnija stvar koju imate. Mašta je snaga koja može doista manifestovati stvarnost. Poštovanje vašeg tima je važnije od svih lovorika na svijetu. Mladi filmaši mi prilaze i traže savjet kako da nešto naprave. Uvijek kažem, ‘Ne ograničavaj se. Drugi ljudi će to raditi za tebe, nemoj to sam sebi raditi, nemoj raditi protiv sebe. I riskiraj.’
Plazibatka je rekla: „Ako nan šalju račune na ćirilici, možda nan i truju vodu! Ja se ne bi začudila!“ Kragić je rekao: „Ne bi ni ja!“ Onda je Domazetka rekla: „Slušajte svitu, ja san pristojna građanka i želin pošteno plaćat svoje račune! Al nema šanse da ću ih platit ako mi ji šalju na ćirilici! Mene ka Hrvaticu duboko vriđa kad dobijen račun na agresorskom pismu!“ Šegvić je rekao: „Drugin ričima, platićemo in kurac!“ Onda su svi ekiposi skočili i strgnili su račun za vodu sa oglasne table. Onda su iscipali ga na komadiće i itnili ga na pod. Onda su skakali i gazili su po njemu. Plus su drečali: „Doli ćirilica! Doli guba agresorska! Živila Hrvacka!“
Svake noći putujemo kroz vrijeme. Činimo to nesvjesno, kada sanjamo – odlazimo u našu skoriju ili davnu prošlost. Budimo se s mišlju da smo doživjeli besmislene stvari u snu; ali nije tako. Bili smo u drugoj dimenziji, u drugim životima koje istovremeno proživljavamo, ali u kojima se stvari ne dešavaju isto kao ovde.
Dakle, nije više – nije odavno – stvar da budete pismeni – a puno je nepismenih u BiH – nego kako znanje koje imate koristite da bi unaprijedili uslove života...