Kolumne

Opet živimo u svetu koji miriše na nešto trulo i staro, pa tome nečemu tražimo alternativu. Nije to ni nelogično ni nužno nerazumno. Ali mi smo ovde, na jugu i istoku Evrope, već proživeli jedan period ustoličenja alternativnog, a on ovde nije bio ni približno tako baršunast kao u merry old England

Zašto Zlatan Ibrahimović nije posjetio smrtno bolesnog dječaka Hajrudina Kamenjaša, kojem je to posljednja želja?

Obračun sa navijačima značio bi obračun sa rasprostranjenim i dobro ukorenjenim nacionalizmom u srpskom društvu. Taj obračun je na listi čekanja, ako takva lista uopšte postoji, kaže za KontraPRESS Ivan Čolović.

Zvao me jednom u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.

Predavanje održano 16.2.1915. ”braći saveznicima” izraelske humanitarne organizacije ”Beč” lože B’nai B’rith.

Oni se plaše da bi jednom netko negdje mogao biti, ne daj Bože, sretan. I na to se, zapravo, svodi ova moralka, kojom nam nakon 1. srpnja utjeruju strah u žile. Bili su se primirili pred ulazak u Europu, petnaest dugih godina to je trajalo, i u tih su se petnaest godina najeli govana za nekoliko života, pristajući da Hrvatska bude onakva kakvom je oni ne žele, a sada su namjerili da nam se osvete i sljedećih tisuću godina, ili dok god nas još u ovoj zemlji ima, mi umjesto njih da jedemo govna.

Vide oni da svaki tajkun, kriminalac, diler, političar, dakle uzor njihov ima krst i brojanicu, rekoh ti i u autu, i u kući, i garaži, i vikendici i vili, te ostalim kretninama i nekretninama.

Kao rečenice iz filma “Glup i gluplji” meni izgledaju predstavke što ih “u ime obitelji” odašilju advokati katoličke, heteroseksualne Hrvatske...

„TUĐMAN: Usput, taj mostarski most, tko ga je porušio? BOBAN: On je, bile su strašne kiše, toliko pucan prije, tako da je sam pao. TUĐMAN: Hoćemo li opet mi biti optuženi? BOBAN: Jutros se govori da se ne zna. TUĐMAN: Inače, među nama… Rušenje, u vojnom pogledu, kome ide više u korist? BOBAN: Nama.“