Bilo je to devedesete. Radila sam na Radio Rijeci kao urednica satiričke emisije “S primorske poneštrice”. U onom sistemu moja ekipa i ja znali smo žestoko zajebavati “komunjare” i zazivati propast trulog sistema. U Rijeci smo bili slušani onako kako je danas “Nedjeljom u dva” gledano. A onda se rodila hrvatska demokracija.
Najzad, šta je tradicija? Busati se u prsa da si potomak Bogu milih, koje su sakatili i protjerivali preko pola Balkana, a onda svoju Bogu milu pitomost demonstrirati gazeći pedere?
Dvadeset posto Hrvata - o jebem te, svijetla budućnosti! - sanja sebe u bijeloj kecelji na kasi u dućanu, kako ukucava nagradne bodove za toaletni papir i obiteljsko pakovanje šampona za kosu! Sve, još otkako su onomad sanjali svoju državu, računajući kako ne postoje neostvarivi snovi.
Pre ulaska u vladu sam godinama pisao o reformama koje mislim da su nam potrebne, najviše o pogrešnoj ekonomskoj politici, katastrofi subvencija, o pogrešnoj poreskoj politici, sivoj ekonomij, penzionoj reformi. I bio kritičar politike vlade, posebno prethodnih ministara finansija i privrede.
Ni politika niti njeni zadrigli nosioci nisu mogli ubiti svijest u domaćem čovjeku. Ne, oni možda imaju moć da otmu, da ukradu, da pronevjere, da lažu, ali ne i da zadru u čovjekovu nutrinu.
Političari na vlasti su legalno izabrana bića koja u džepu nose dozvolu za zločin. Otkako mi je to jasno više se ne palim na vijest kako je naš ugledni ministar ili premijer ili vlasnik najveće novinarske kuće kriminalac. Zašto bih se palila? To im je u opisu posla. Nama je u opisu posla da to znamo ili ne znamo ali da im strastveno i predano pušimo dok nas smrt od njihovog spolovila ne rastavi.
Raspad ili bolje rečeno „raskol“ Ukrajine jeste najmanje verovatan scenario ishoda višemesečne krize i protesta u toj državi, ali njega se ne može isključiti iz procene razvoja situacije u toj zemlji. Podele su postale nepremostive: većina građana zapadne Ukrajine podržava Sporazum o asocijaciji sa EU, protestuje i sebe doživljava kao deo Zapada, dok jugoistočna Ukrajina sebe uglavnom vidi van te priče, odnosno vidi sebe u vezi sa Rusijom.