Zar smisao škole nije da čoveka uputi u različite sfere ljudskog znanja, da razvije sve njegove sposobnosti, a ne da sa njega skida sve elemente čovečnosti da bi ga na kraju svela tek na golu radnu snagu
Juče je Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik u Donjoj Gradini izjavio da mu „nikada neće biti jasno zašto se ćutalo o stradalima u Jasenovcu i da je vlast u bivšoj Jugoslaviji skrivala ili nije željela da prikaže istinu o tim zločinima, pokušavajući da pobjegne od utvrđivanja čak i broja žrtava i pretvarajući ih simbolično u jedan kameni cvijet“.
Klasična slika istorije filozofije visi na istoj pozadini kao i istorija sveta. I u jednoj i u drugoj zahtev za obuhvatnošću dolazi u koliziju sa zahtevom za informativnošu interpretacije.
Nisu retki ljudi koji su osetili nakon ne tako duge komunikacije sa nekom osobom da su odjednom bez energije, neproporcionalno umorni i iscrpljeni. Na osnovu takvih iskustava sa onima koji ispijaju tuđu energiju nastala je negativna etiketa „energetski vampir”. Da li postoje ovakvi „vampiri” i kako izbeći ulogu žrtve?
Svijet ima neobičnu navadu da se zgraža nad onim što je u Hrvatskoj posve normalno. U Hrvatskoj strpljivo čekaju da se svijet normalizira – naime da kriteriji hrvatske normalnosti budu prihvaćeni u globalnim okvirima – no to se, za nevolju, još uvijek ne događa. Ako će svijet, iz hrvatske perspektive, ostati nenormalan, treba li uopće podržavati njegovo postojanje?
Svako četiri godine ljubitelje fudbala širom svijeta zahvati groznica zvana Panini koju oboljeli od ove groznice liječe mijenjanjem duplih sličica, organizovanjem skupova za oboljele od Panini groznice na javnim mjestima širom svjetskih gradova i lijepljenjem sličica svjetskih fudbalskih asova u Paninijeve albume.
Trebali bi vrlo precizni instrumenti duše pa da se sazna koliko je ta moja opsjednutost Pozorištem lutaka uticala da budem ovo što jesam, da radim ovo što sada radim, od mrtvih uspomena pravim život... Sjećam se prve “Evrovizije”, koja je prenošena na našoj televiziji,a ako me ovo krhko sjećanje ne vara - pobjednik je bila Sandy Shaw, koja je šokirala tadašnju javnost pojavivši se u "nepristojno" kratkoj mini-suknji, i to, bilesi, još bosa.
Najveće i najčuvenije okupljanje pesnika kojem sam u životu prisustvovao odigralo se u junu 1968. na Svetskoj pesničkoj konferenciji u Stoni Bruku. Došlo je 108 pesnika, kako tvrdi Džim Harison koji je organizovao ovaj skup sa Luisom Simpsonom i drugima.