Nemojmo reći, Uradiću sutra, jer je izvesnije da ćemo sutra biti umorni, kažimo radije, Prekosutra, tako ćemo uvek imati jedan dan razmaka da promenimo mišljenje i plan, međutim, najrazboritije bi bilo reći, Jednoga dana odlučiću kada će doći dan da kažem prekosutra, a možda ni to nije neophodno, ako neopoziva smrt ranije dođe i oslobodi nas obaveze, jer to je zapravo najgora stvar na svetu, obaveza, sloboda koju sami sebi uskraćujemo.
Otkako su se "zmajevi" prvi put plasirali u Paninijev album, cijela je država pobenavila za sličicama: skupljaju ih stari, mladi i najmlađi, i Bošnjaci, i Srbi, i Hrvati, i Sejdić i Finci. Jarani, žali mi se Kožo, umjesto pića naručuju sličice, umjesto Džeka Džeku, po cijele dane grozničavo kupuju i mijenjaju sličice, umjesto da se igraju u kladionici kao svaki ozbiljan odrasli muškarac.
Nije tako rijetko da neko svoja osjećanja povezuje sa svojim „pravim Ja”. Kada je takva osoba u dilemi, u unutrašnjem konfliktu, tako da treba da nešto odluči, ona daje prednost onom dijelu sebe koji nešto osjeća.
Priča o slavnom njemačkom arhitekti, urbanisti, scenografu, dizajneru i pedagogu Selmanu Selmanagiću nepoznata je u Bosni i Hercegovini. Ko je taj čovjek, o kojem s ponosom pričaju Nijemci, dok većina Bosanaca i Hercegovaca ne zna ni da je postojao?
Za većinu građana BiH Graham Bamford je tipično britansko ime i prezime, bez posebnog značenja i sentimenta. Iako je žrtvovao sebe kako bi skrenuo pažnju svjetske, a prije svega britanske javnosti na rat u BiH, danas se njegovo ime spominje tek 6. aprila, tokom dodjele nagrade nazvane po njemu koju je ustanovila Gradska uprava Grada Sarajeva 2009. godine,
Svako četiri godine ljubitelje fudbala širom svijeta zahvati groznica zvana Panini koju oboljeli od ove groznice liječe mijenjanjem duplih sličica, organizovanjem skupova za oboljele od Panini groznice na javnim mjestima širom svjetskih gradova i lijepljenjem sličica svjetskih fudbalskih asova u Paninijeve albume.
Bili smo na poslu, oči su nam se napunile suzama, kao da je netko ubacio otrov u ventilaciju, meni se još jednom srušio svijet. Svaki put mislim da je to sad to, i da smo gotovi, a onda se ponovo sruši kao što se rušio prvi put. S njegovom smrću meni se još jednom srušilo Sarajevo. Iako je Dušan otišao predaleko, čak u Australiju, a ja sam ostao preblizu, razumjeli smo se u pola riječi oko svojih odlazaka, jer je Dušan meni bio Sarajevo.