Preduskršnja senzacija je vest izvučena iz naučnog naftalina od pre bar dve godine, i to je potvrđivanje autentičnosti ostatka papirusa na kojem se u tri različita značenja, potvrđuje postojanje Isusove supruge.
Zaista, u čemu je problem zamisliti Bogočovjeka u takvim, vrlo nemetaforičnim i prilično ljudskim mukama, onima u kakvima je i obični Mujo? Rekao bi moj prijatelj Alem Ćurin: "Lako je po vodi, hajde ti po zemlji!"
Budući da je riječ o vrijednim i važnim obljetnicama ovoga časopisa, treba podsjetiti da je pokretanju Conciliuma presudan organizatorski impuls dao nizozemski nakladnik Paul Brand, o čemu nam svjedoči Hans Küng, kojega posjećuje u Tübingenu 14. travnja 1962., gdje s Karlom Rahnerom i Edwardom Schillebeeckxom razrađuje plan međunarodnoga teološkog časopisa.
Bio nekoć prije rata u Sarajevu jedan taksist. Drukčiji od ostalih, neobičan, osebujan. Čovjek očito zalutao među taksiste. Sjedio bi na štandu u autu, čekao svoj red i čitao Dostojevskog. Kad bi došao red na njega i mušterija uhvatila rukom za kvaku vozila, pogledao bi je preko naočala, i ako mu se nije sviđala, odbijao ju je jednostavno, hladno, gotovo neljubazno: ‘‘Oprostite, ne vozim dok ne pročitam ovo poglavlje“.
Gradske vlasti u Banjaluci konačno su povukle pravi potez. Naime, povodom Dana grada 22. aprila, prvi put će za građane biti organizovane roštiljijada i pasuljijada. Samo da je veselo.
Tako pet stotina godina kasnije, Godine Gospodnje MMXIV, živo raspravlja splitski humanistički krug u prizemlju male Papalićeve palače u staroj gradskoj jezgri, koja je do jučer gostila Profilovu knjižaru - ili, kako se to po novome reče, megastore - a od jučer veliki supermarket austrijskog trgovačkog diva Billa.
Tokom poslednje četiri godine gasni lobi je ekonomsku krizu u Evropi koristio da bi zemlje poput Grčke navodio da put iz dugova i očaja traže u otvaranju svojih predivnih i osetljivih mora za bušenje. Slične argumente koristi za pravdanje frakinga širom Severne Amerike i Britanije.
Dan je sparan. Okupljeni muškarci i dečaci nestrpljivo gledaju niz ulicu oivičenu drvećem. Čuje se tiho brujanje. Kola izranjaju na horizontu u oblaku prašine, mala, pa sve veća i veća. Pokreće ih jak motor i ona jure ka posmatračima, sve bučnija, slika suspregnute moći.