Nemački pisac Wilhelm R. Lamszus objavio je 1912. popularni roman Ljudska klanica. U ovim „slikama predstojećeg rata“, kako je glasio podnaslov, Lamszus sablasnim rečima predskazuje iznenadnu metarmofozu kapitalističkih fabrika u mašine masovnog razaranja.
Religija, ta drevna varalica, oduvijek se znala praviti nevina. Prebacila bi krivnju na drugog, izmislila kakav proziran alibi koji bi umirio njene poklonike. Ona, vele poricatelji, nikad nije bila tu kad se masakriralo, ona je čista kao gorsko oko, pogrešno su je interpretirali mesnati posrednici zvani ljudi, koji nikako da nauče razumjeti redak evanđelja ili ajet onako kako je zamišljeno u uredu Svevidećeg.
Donio nalaze. Nisam u životu ništa slično vidio. Žuč za vađenje, tri čira na želucu, dermatitis na 40% kože, akutni kolitis. A sve zbog Jugoslavije. Tako je rekao. Zbog Jugoslavije.
Ako je Danilo Kiš svoj život i sudbinu ulagao u književnost, tada bi se o Kišu i njegovoj književnosti trebalo pisati isto tako: nudeći svoj život kao potvrdu vjerodostojnosti priče o Kišu. Mark Thompson toga se drži. Ovo je knjiga njegova života
Nijedan pojedinac, kao niti jedna pojedinačna zemlja, a niti moja porodica ne nosi odgovornost. Čovjek mora sagledati kompletnu političku situaciju tadašnje Evrope, stogodišnje ideje nacionalnih država. Najveću odgovornost nosi nacionalizam. Po mom mišljenju, Prvi i Drugi svjetski rat pripadaju zajedno. To je bio jedan veliki rat koji je na trenutak bio prekinut...
Podsjećajući tako nekidan na hrvatsku antifašističku tradiciju, predsjednik Ivo Josipović hrabro je priznao kako u uredu drži i bistu Josipa Broza, koju je tamo postavio osobno Prvi Predsjednik Sviju Hrvata dr. Franjo Tuđman.
Mama je vrtila sa glavom i mrmorila je: „Koji kreten, u pizdu materinu…“ Tata je vrtijo sa glavom i mrmorijo je: „Stari kenjac je propuva trista na sat…“ Ja sam mog didu pitao: „I jesi onda Švabe uhapsija?“ Dida je rekao: „Drža san ih u zarobljeništvu deset dana! Plus su morali platit kad san ih pustija!“ Ja sam pitao: „A zašto si ih pustija?“ Dida je rekao: „A jebiga, unukiću, imaš onu ženevsku konvenciju i slična sranja…