Strašne stvari zbivaju se mimo nas. Muhamed Abu Kudair otet je u četvrti Šufat u istočnome Jeruzalemu, a zatim je živ spaljen. Nekoliko dana ranije Ejal Jifrah, Gilad Šat i Naftali Frenkel stopirali su na povratku iz vjerske škole. Oteti su i ubijeni.
Kamione s leševima što su prošli kroz jutro u maglu nisam vidio zatvorio sam čvrsto oči čulo se samo brujanje motora i sitna kiša ništa nisam vidio nisam tovario slab sam tovario je onaj ludi iz sela ja sam išao u šetnju dalje iza kuća
Hajde da zaboravimo Srebrenicu. Nema smisla više nezaboravljati je. Zašto vaditi glavu iz pjeska jednom godišnje ili kad je zgodno da ju se iskoristi? Umorismo se, jadni.
Reč Aleksandra Vučića ništa ne vredi. On će reći sve što misli da želite da čujete. Čovek koji najavljuje najave. On govori upravo suprotno od onoga što misli i onoga kako jeste i nema nikakav problem sa tim. Na žalost mi imamo.
Brinemo pored svega što nam je pred očima još i o ratu u Siriji i zemljotresu u Kini i epidemiji u centralnoj Americi i državnom udaru negde u Africi, a količina podataka koju na dnevnoj bazi moramo da svarimo naprosto je prevelika.
Odložimo na stranu kurvinsko podmetanje – kojega Raspudić, kako vidimo, radosno prihvaća – kako je reprezentacija BiH "bošnjačka" jer za nju igraju samo Bošnjaci, odnosno "pozvani su" tek po jedan Hrvat i Srbin. Kako se Raspudić sam potpisao, mogla bi i njemu dva-tri pitanja.
Da bi mogao prijeći prag u smjeru života treba ti voltaren, mast pokojnoga konja djeluje na kratke staze. Voltaren kod nekih izaziva povraćanje. Da ne bi povratio moraš skuhati blagu kamilicu. Ona izaziva proljev. Dupla doza lijeka protiv viskoga tlaka najbolji je čep.