Zove se Una. Kao rijeka, kao u Mominoj knjizi. Moja stara tetka časna je prizivajući sve svece, šizila pobogu pa kakvo je to ime, vidjet ćeš neće je pratar htjeti krstiti, bože sačuvaj, niđe ga u 'rvackon katoličkom kalendaru?!
Suvremena ljevica ne razumije da se demokratska i racionalna politika ne smije iscrpljivati utopijskim iluzijama, ocjenjuje naš komentator. Imperativ je u očuvanju ovo malo napretka, udobnosti i slobode kojih smo se kao vrsta dokopali. Svijet ne treba mijenjati. Koliko god da je loš, a loš je, valja ga sačuvati i dopustiti mu da evoluira nabolje. To jest sporo i neizvjesno, ali bolje ne može. Uvijek može biti gore
Kako se obilježavanje 20 godina od genocida u Srebrenici pretvorilo u spektakl zbog bijesa prisutnih izazvanog dolaskom Aleksandra Vučića na komemoraciju, postoji dublji problem u vezi sa javnim komemoracijama žrtvama rata u Bosni ili Hrvatskoj.
Dok smo živjeli u Jugoslaviji ubojstvo žene bila je Vijest. Mužjaci bi tisuću puta prije promislili nego što bi na svoju ženu ili curu potegnuli nož ili je upucali. Kad bi se ipak tako nešto dogodilo zločinac je znao da mu se dobro ne piše.
Dworkin je bila u svoje vreme najhrabrija, najpoticajnija i polarizujuća feministkinja. Deset godina nakon njene smrti, njena apsolutna hrabrost i njena mržnja za muškarce koji mrze žene nastavljaju da inspirišu.
Usuditi se učiniti ovakav akt na ovom mjestu, je poruka mrtvima, članovima njihovih porodica , Srebreničanima, gostima, ukupnoj javnosti i svim zdravorazumskim ljudima, poruka uvredljiva do boli.