Televizijske vesti, novinski naslovi, politički govori, tvitovi i ostali kanali kojima se formulišu i izražavaju društvene strepnje i strahovi – preplavljeni su govorom o „izbegličkoj krizi“ koja će izazvati kolaps Evrope i načina života koji poznajemo i volimo.
Oprostiti se s ljudima od kojih ti se nikud ne ide, zaglavljen na pragu punom snijega, u kući koju su izgrizle tri granate, a koji nas ne puštaju ko da su nas rodili.
Krajnje je vreme da ponovo počnemo da govorimo „sram te bilo“ svima koji to zaslužuju, pa i intelektualcima koji ćute, a koji su dužni da menjaju društvo nabolje.
Jedan od načina pružanja otpora onima koji imaju moć je i brutalan odnos prema njima. Događaji u novogodišnjoj noći u Kelnu liče na to – opsceni karneval nižih klasa.
Svi mi idemo kod lekara i to činimo sa poverenjem i slepom verom da su testovi koje oni naručuju i lekovi koje prepisuju zasnovani na dokazima - dokazima koji su predviđeni da nam pomognu.
Imigranti nam izgledaju kao glasnici koji donose loše vesti o slomu jednog poretka na izdisaju. Svaki izbeglica nam liči na čoveka sa tablom oko vrata na kojoj piše da se bliži kraj sveta.
Poteškoće nastaju onda kada u načinu vaspitanja preovlađuje udovoljavanje, tj. fokusiranje isključivo na zadovoljenje dečijih želja odmah i po svaku cenu.