Kolumne

Primitivizam »nove klase« poharao je i rad i stvaranje i nadgradnju. Njemu je dupe zinulo na infrastrukturu koja se mjeri »po kvadratu«. A boga ti pošto kvadrat?

"Autobus je bio jedna od prvih stvari kada sam prepoznala da postoji svijet bijelaca i svijet crnaca."

Škola postaje ogromna vežbaonica poslušnosti. Znanje koje se u njoj stiče je savršeno beskorisno, ne toliko po svojoj vrsti, koliko po svojoj nekoherentnosti i odsustvu celine.

Početak osamdesetih nije obilježila samo kriza u zemlji radi smrti druga Tita i kupovanje raznih konzervi, brašna, šećera i svega što bi moglo poslužiti u slučaju rata koji je došao dugo nakon što smo konzerve pojeli, već i pojava njegovog veličanstva „juga 45“, glavnog automobila moje generacije. Ono što je omladincima prije četrdeset godina bio „fićo“, nama je bio „jugo“ ili kasnije „yugo“.

Mala smo država i za nas su ljudi redak resurs. Zato je i pitanje – brine li koga što nam školovani ljudi odlaze u svet i ima li ko nameru da to spreči.

Voda je prirodni resurs čija se količina i pristupačnost ubrzano smanjuj​u​ zbog intenzivne potrošnje, zagađenja okoline i time usko povezanih klimatskih promena. Budući da se radi o nezamenjivom resursu, ona je sve atraktivnija za tržište, o čemu svedoče privatizacije izvora i preduzeća u sektoru voda. Iskustvo pokazuje da od komodifikacije i privatizacije u ovoj oblasti korist imaju isključivo velike korporacije dok se posledice direktno odražavaju na kvalitet života korisnika.

Iako obično ne propuštam priliku za dobar pičvajz, a na nacionalističke gadove koji pljuju po partizanima sam specijalno alergičan, o novom ministru kulture se ne izjašnjavam. Učinit ću to samo ovdje, u beogradskim novinama, podalje od Hrvatske. Za početak, neobično će zvučati, osjećam stanovitu naklonost za toga retarda.

Od večeras je Veliki Vođa dobio još jednu televiziju koja ga – sada i zvanično, bez trunke blama – podržava. Hepi. Sreća, sreća, radost. Naravno, za članove Srpske napredne stranke. Samo što Veliki Vođa neće moći više da govori kako ga podržava samo Željko prepodobni Mitrović i Dragan J. Vučićević.

… jer su mi prijatelji netragom nestajali iz života i ja iz njihovog, a nestajemo evo i dan-danas, svi zajedno na putu ka Nikuda. I oni tamo, i ja ovde, sa svojim smiješno tužnim pokušajima da izgradim mostove od riječi, baš naivno, dođavola, jer iako njih ne ruše ni bombe ni gromovi, ruši ih vaskolika zalupanost i glupost, koju ste vi ispovraćali