Iako je umro pre četvrt veka, Roald Dal, čuveni britanski pisac za decu (Čarli i fabrika čokolade, Džejms i džinovska beskva, Matilda, Veštice) ovih dana u žiži je interesovanja javnosti. Razlog je njegovo dirljivo pismo, napisano još 1988. godine, u kome apeluje na roditelje da vakcinišu svoju decu.
Srodne duše nisu predodređene, one se stvaraju cijeli život. Srodna duša je ona duša koja s tobom prolazi kroz godine, i uči kako da te razumije i voli. Jer onaj tko te ne poznaje, ne može te ni iskreno voljeti.
“WE ARE THE REASON” – poruka je jednog od učenika Internacionalne škole datirana 17. XII. 2015. u 17: 26, četiri sata nakon Mahirove dženaze u Tuzli. Može li jasnije i eksplicitnije?
Čitajući New York Times, Guardian, Huffington Post ili Business Insider, Hrvatska zaista izgleda kao raj na zemlji: tu su najljepši gradovi s najboljom hranom, najboljim vinima, najboljom zabavom i najboljim seksom, čak i najboljim investicijskim zonama, samo što u njima uživaju, kupaju se, sunčaju, hrane, opijaju, zabavljaju, jebu i investiraju svi osim Hrvata.
Naša najgora i najopasnija nacionalna mana je kratko pamćenje, a još gora i opasnija je što o tome pojma nemamo. Narod koji se žuri da zaboravi svoja bolesna stanja nema nikakvih izgleda da se od njih izleči
Ljubav je vidovita, zna unapred. Ako mislite da vam sa nekim ljubav nije uspela, znajte da je onda nije ni bilo. Ljubav uvek uspe. Ko je daleko od očiju, nije daleko od srca jer ljubav nije merna jedinica za razdaljinu, nego jedinica građe i funkcije svih živih bića. Ne zna za daljine, blizine, širine. Samo za dubine.
Filip David se na dodeli nagrade u Narodnoj biblioteci Srbije ogradio od prisustva predsednika Nikolića. Na to je Ivan Tasovac, ministar kulture i informisanja, regovao izjavom da “kultura ne bira strane”.
Cijeli normalan svijet je okupiran njegovim nestvarnim igrama i samo kompletna budala može da piše po internetu „e kako se nekad igrala košarka, a sad sranje“.