Zastaje mi knedla pod adamovom jabučicom svaki put kada vidim koliko smo ljubav počeli da shvatamo crno-belo, a kako zlu umemo da dodeljujemo nijanse. Kao da ono nije uvek crno. Koliko smo se izgubili u lavirintu koji se zove planeta Zemlja i koliko smo kao ljudi uspeli da odemo od naše suštine.
Ako kao neoliberal u BiH trebam sada živjeti svoje snove jer je ovdje navodno nametnut neoliberalni model, onda mi morate objasniti kako je moguće da u zemlji u kojoj svaki treći zaposleni radi u administraciji ili državnim firmama, u kojoj je od deset kompanija s najviše zaposlenih, osam u vlasništvu države, koja je prema indeksu lakoće poslovanja na 131. mjestu u svijetu, i u kojoj je veći poslovni uspjeh gotovo nemoguće ostvariti bez veza s vladajućim političkim strukturama, na sceni neoliberalizam?
Koncept narodne države skovan je ovde još u 19. veku, a to onda znači da se vlast neminovno preda u ruke jednom čoveku koji najbolje zna šta "narod hoće". Ovako istoričarka Dubravka Stojanović vidi naš politički trenutak.
Nakon olako izgovaranih prijetnji i pozivanja na novi rat u BiH, koja ovih dana pljušte iz usta ovdašnjih političara, te tenzija koje rastu zbog raspisanog referenduma povodom 9. januaara u Republici Srpskoj, juče na Facebooku osvanuo status Sarajlije Eldina Kurbašića koji je zatresao cijeli region.
Sve je jasniji stav dela javnosti da srpski i hrvatski političari, možda i nesvesno, u izbornim kampanjama pomažu jedni drugima kroz razmenu agresivnih poruka.
U eri morbidnog selfiranja i pućenja usana, čini se da to u Banjaluci zahtjeva dodatni ZUM! Zašto, pa zato što je valjda malo zanimljivih detalja koji bi u pozadini obogatili tu fotografiju.
Pa hoćeš li ti po cijenu svog referenduma tovariti bijedu u kamione da "pada za Republiku Srpsku"? Hoćeš li ih nahvatat? Znam ja da je tebi do naroda kao do lanjskog snijega i znam da su ti stavovi i mišljenje rastezljiviji od jeftine žvake, ali stvarno? Hoćeš li slati ljude u rat?