Poštovani čitatelji, javljam se iz Berlina. Ima nas sa hrvatskim pasošima, od 1. jula prošle godine, otkad je Nemačka ukinula ograničenje rada za hrvatske državljane.
Jedina zemlja u kojoj je zabranjeno prakticiranje ijedne druge vjere osim islama jest Saudijska Arabija, pravdajući se tradicijom da je Arabija za muslimane Sveta zemlja, i da se čitava zemlja tretira kao jedna velika džamija
On hara jutjubom, daje savjete kako i koliko ženu, poput kućnog ljubimca, izvesti iz kuće, koliki joj je domet i radijus kretanja, kao da je lovačko pašče, kako je udariti...i ostale LEGALNE umobolnosti.
"Vi koji ste prodali zemlju za svoj džep, vi koji držite ruku na srcu dok svira (ne samo vaša) himna, vi koji ne priznajete antifašističku borbu u drugom ratu, vi koji žderete i letite helikopterima a građani skupljaju plastične flaše da bi se prehranili – odvratni ste".
Bližimo se polako onom utorku posle prvog ponedeljka u novembru kad građani SAD biraju predsednika. Iza nas su nominacije na kojima kandidati, pokušavajući da dobiju poverenje unutar svojih partija, u stvari profilišu svoju politiku na osnovu koje će se kasnije prema njima opredeljivati birači.
Na umu su mi petorica njih, svakome sam, makar iz čuvenja, poznavao roditelje. Znam šta je bilo sa tim ljudima, kako su proveli rat i gdje su danas, ako su živi. Za što su pali njihovi sinovi?
Imam skoro 40 godina i do juče sam mogla sa sigurnošću reći kako nisam nikad bila u dilemi ostati ili otići iz BiH. Prosto nisam razmišljala o tome nakon što sam od ’93. do ’96. godine bila izbjeglica i jedva dočekala kraj rata da se vratim svojoj kući.