"Vi koji ste prodali zemlju za svoj džep, vi koji držite ruku na srcu dok svira (ne samo vaša) himna, vi koji ne priznajete antifašističku borbu u drugom ratu, vi koji žderete i letite helikopterima a građani skupljaju plastične flaše da bi se prehranili – odvratni ste".
Bližimo se polako onom utorku posle prvog ponedeljka u novembru kad građani SAD biraju predsednika. Iza nas su nominacije na kojima kandidati, pokušavajući da dobiju poverenje unutar svojih partija, u stvari profilišu svoju politiku na osnovu koje će se kasnije prema njima opredeljivati birači.
Na umu su mi petorica njih, svakome sam, makar iz čuvenja, poznavao roditelje. Znam šta je bilo sa tim ljudima, kako su proveli rat i gdje su danas, ako su živi. Za što su pali njihovi sinovi?
Kolikogod se izmuze mlijeka za opstanak i napredak ove razapete države, sve to, kao slon u staklarskoj radnji, Bakir Izetbegović nogetne i razaspe, u svoj raskoši svog talenta za postizanje - autogolova.
Ne smije se dozvoliti da Bosna i Hercegovina ostane na samo dvije škole pod jednim krovom: zašto bi bili diskriminirani homoseksualci, ateisti, crnci, pankeri, globalisti, ćelavci, kosmopoliti, vehabije, „ostali“...? Mora se konačno ljudima dati da imaju i svoju televiziju. I WC. Treba ići korak dalje i napraviti odvojene (umo)bolnice. I zatvore, trebaće.
Usprkos velikim riječima, uzdignutim i spaljenim zastavama, fašističkim pozdravima i hiperinflaciji protestnih nota, suština aktualnog srpsko-hrvatskog spora je vrlo prosta te iznimno niska i kvarna, piše Andrej Nikolaidis za Al Jazeera Balkans
A zašto bih ja sjedila doma i s vremena na vrijeme gledala ove idiote koji vladaju Hrvatskom bez da prstom mrdnem? Nisam jedina. Svi mislimo isto. Naši političari su kriminalci, lopine bez stila, brbljavi zločinci, jebu nas godinama, a mi…, a ja… Gotovo je! Ja sam ušla u SMS, Sasvim malu stranku, bit ću na listi u prvoj jedinici ako se to gdje će biti Bandić i ona druga dva bandića zove prva jedinica.