Četvrt stoljeća gradili su tako Hrvati svoju Domovinu, i na kraju sagradili državu koja na pijanim dernecima slavi najbjednije negatore vlastite nezavisnosti, istovremeno proganjajući djecu s plastičnim mačevima i gusarskim zastavama.
Živim poput ostalih. Od danas do sutra. Svim se silama borim da zaboravim kako m dijete koje se bliži četrdesetoj nikad neće doći do posla jer nismo članovi mafije. Pišem knjige koje se prodaju ali mom izdavaču nije padalo na pamet da poštuje ugovor ili mi, ne daj bože, plati. Sve članove moje šire i bliže porodice od propasti dijeli jedna plaća.
Prvo, nisu ovdje u pitanju investicije u privredu, i nije riječ o turizmu. nego se strancima rasprodaju naši najbolji resursi: trajno im se prodaje bosanski grunt.
Vladino uputstvo podrazumeva manje medalja za Srbiju, ali ne pokazuje kako smo s manje medalja odbranili Kosovo. Pitanje je i da li se u nekom sportu očekuje “sukob” naših medalja i odbrane Kosova.
Firmu i SAD sam napustio krajem 2001. godine i prodao kuću, tako da nije moguće da sam dužan bilo kakav porez ni u 2000. godini ni u 2002. godini, jer nisam ni bio njihov poreski obveznik. Jednostavno, nisam ni boravio, ni radio, niti sam mogao da radim u SAD u 2002. godini, kaže za Nedeljnik lider "Dosta je bilo"
Za sve rođene arapske Sarajlije (a to smo svi), podsjetimo se ove prastare tužbalice, sevdalinke iznjedrene pošetkom 21. vijeka, po kaurskom računanju vremena