Kolumne

Fjodor Mihajlovič Dostojevski bio je opterećen bolešću od koje su patili, kako se pretpostavlja, Herkul, Ajakas, Empedokle, Marko Sirakuski, Sokrat, Julije Cezar, Livije Druz, Savle, Sveti Jovan, Muhamed, Magbet, Karlo Veliki, Petrarka, Dante, Rišelje, Kromvel, Petar Veliki, Napoleon i drugi. To je epilepsija.

Prođe raspust. Dok se izmučena dječica vraćaju u tamnicu, razmotrimo malo taj srednjovjekovni sustav mentalnog mučenja.

Najljepša zemlja na svijetu, vjerojatno najtužnija država na svijetu. Silovana, opljačkana, zgažena, spaljena, izdana.

Da sam na mjestu Milorada Dodika, istog časa bih emigrirao: to kad Srbija nešto odluči, nikada ne prihvatiti, prilično je pouzdan, najpouzdaniji zapravo mogući znak izvjesnosti nečega

Dopustiću sebi da “iskočim” i klasičnih okvira psihologije, te upustim se u jedan domen koji je najbliži socijalnoj psihologiji (ako je to uopšte i važno). Dopustiću sebi karikiranje.

Ljudima ovaj čovjek znači toliko da su, bez šale, spremni promijeniti mjesto boravka, samo kako bi glasali za Konstantina.

Mama i tata su u primaćoj gledali televiziju. Ja sam na tapetiću igrao se sa franjama. Mama je iz kauča rekla: „Ma viš ti ovog Milanovića, molinte lipo!

Pala mi je na pamet više nego upadljiva analogija između šibicarenja i načina na koji postojeća garnitura vlada.

Donosimo prevod intervjua sa Dejvidom Harvijem (David Harvey), profesorom na Univerzitetu Njujork, jednim od najuticajnijih profesora antropologije, geografije i urbanih studija koji se, već više od četiri decenije bavi kritičkim studijama Marksovog Kapitala.